Da ljubav ne poznaje ni godine ni granice, dokaz su novopečeni brani par, šezdesetosmogodišnja Ika Marić, koja je Dubrovčanka, i šezdesetdevetogodišnji Risto Ćićković, koji je Trebinjac.
Kako je počela ljubav ovih neobični mladenaca, koji su na ludi kamen stali danas u Trebinju, ispričala nam je Ika.
- Upoznali smo se još prije dvije godine, kada sam se ja iz Dubrovnika doselila u Trebinje, da ovdje provedem svoje penzionerske dane. U jednom lokalu na trebinjskoj pijaci. Onako pijući kafu, ugledala sam do tada samo poznanika Ristu i pozvala ga da mi se pridruži za stolom na kafi. Tako su nekako počela naša druženja i razgovori o životu, navikama, interesiranjima, pa i ljubavi i, evo, prije neka tri mjeseca smo shvatili da želimo do kraja života biti zajedno - priča Ika i dodaje da kada je rekla svojoj porodici da se udaje, da nisu bili baš oduševljeni, s obzirom na njene godine.
- Kada sam im objasnila da smo mi srodne duše, da meni neko treba i da je teško živjeti sam, smirili su se i, evo, danas smo ih sve okupili na svadbi - navodi Ika.
Risto pak kaže da nije mogao da vjeruje da se jedna Dubrovčanka zainteresirala baš za njega.
- Bilo mi je dosta samačkog života, jer 12 godina sam živio sam. U poznim godinama nije lako naći partnera koji vam odgovara, jer čovjek sve više razmišlja na koga će naići. Kad si mlad, ne misliš puno, bitna ti je samo ljubav, a ne da li je ta osoba stvarno za tebe. Sada je drugačije. Ika je prava osoba za mene - siguran je Risto.
Ika je istog mišljenja da je Risto njena druga polovina, jer joj se sviđa njegov karakter, ali i njegova uviđavnost.
- Kada sam ga prvi put pozvala kod mene na ručak, došao je s buketom cvijeća, tačno u dogovoreno vrijeme. Donio je domaću pogaču i sok od šipka. Sve je on to sam napravio. Bila sam mnogo sretna i ushićena, jer sam vidjela da još postoje džentlmeni - prisjetila se Ika.
Risto kaže da je on već tada pripremao teren za brak koji je spomenuo kroz šalu.
- Ja sam poslije kafe koju mi je napravila rekao ''kuhaš dobru kafu, mogla bi se udati'', ona je tada prešutjela. Sutradan, kada je spremila ručak, ja sam opet rekao, ''spremila si dobar ručak, možeš se udati''. Ona je pitala, ''a za koga'', ja sam rekao ''pa, za mene''. Ona mi nije odmah odgovorila. Odgovor da sam dobio tek nekoliko dana nakon toga, uz piće, u nakom šopingu u jednom tržnom centru - ispričao je Risto.
Za ljubav nikada nije kasno, bitno je da se ljudi vole. Udvoje je najljepše i tako se sve može pobijediti. Čak ako ima i pomalo ljubomore, ne treba da brinete, jer to je znak da ima i ljubavi, kažu ovi mladenci.
