U Bosni i i Hercegovini svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi kao posljedica izloženosti zraku zagađenom sitnim lebdećim česticama PM2.5 dok se skoro jedna od svakih deset smrti godišnje u BiH može pripisati zagađenju zraka, procjena je iz najnovijeg izvještaja o upravljanju zagađenjem zraka u Bosni i Hercegovini koji je objavila Svjetska banka.

Upozoreno je da je to više nego duplo u poređenju sa Sjevernom Makedonijom, a četiri puta više u poređenju sa Kosovom. Ekonomski troškovi narušavanja zdravlja zbog zagađenog zraka u BiH, kako se dodaje u izvještaju, iznose u prosjeku 1,38 milijardi dolara, što je ekvivalent 8,2 procenta BDP-a iz 2016.

U izvještaju se napominje da efektivno rješavanje problema zagađenja zraka zahtjeva strateška, integrirana rješenja prilagođena konkretnom gradu, odnosno regiji.

- Nijedna institucija ne može sama obavljati opsežan posao upravljanja kvalitetom zraka. Odgovornost za oblast zagađenja zraka se gotovo uvijek dodjeljuje institucijama zaduženim za okoliš, javno zdravstvo i hidrometeorologiju. Izvori zagađenja obuhvataju široku lepezu relevantnih institucija iz oblasti industrije, kvaliteta goriva, uvoza, javnih komunalnih preduzeća i centralnog grijanja, energetske efikasnosti i građevinarstva, zelenog razvoja, saobraćaja, socijalne zaštite, pa sve do individualnih domaćinstava koja koriste neadekvatno gorivo i stara vozila – dodaje se u izvještaju.

Konstatirano je da na nivou cijele zemlje postoji mreža za monitoring i aktivnosti, ali da je rascjepkana između entiteta, kantona i Distrikta Brčko. Njihova saradnja treba biti pojačana, da bi se osigurao adekvatan obuhvat i jedinstveno djelovanje na rješavanju problema zagađenja zraka. Uloge i mehanizmi koordinacije u zemlji trebaju biti ojačani, a treba se olakšati i prekogranični regionalni dijalog i saradnja.

Neke od preporuka iz studije odnose se i na jačanje zakonskog okvira uz fokus na konkretne instrumente za smanjenje zagađenja iz mobilnih izvora, velikih stacionarnih izvora i centralnog grijanja. Također, potrebno je uspostavljanje snažne i djelotvorne okolišne inspekcije za izvore zagađenja zraka.

Kada je riječ o organizacionom okviru, preporučeno je jačanje kapaciteta nadležnih agencija na svim nivoima i osiguranje adekvatnog osoblja i budžeta. Ukazano je i na potrebu jačanja međusektorske koordinacije između okolišnih institucija i ostalih sektora, kao što su zdravstvo, transport, industrija, energetika, urbani razvoj.

Što se tiče podataka i analize, potrebno je jačanje mreže za monitoring kvaliteta zraka u cilju osiguranja pouzdanih istorijskih podataka o zagađenju, naročito PM2.5. U izvještaju se dodaje da se aktivnosti monitoringa u zemlji primarno fokusiraju na manje štetne čestice PM10, te da podaci o monitoringu imaju mnoge nedostatke, naročito u pogledu nepotpunosti. 

Nalazi ovog izvještaja pokazuju da mnoge mjerne stanice mjere samo PM10, iako je potrebno mjeriti PM2.5 na svim stanicama. Raspoloživi podaci od monitoringu PM2.5 su često nepotpuni, zbog toga što mnoge stanice ne mjere PM2.5 nikako ili ih ne mjere dosljedno.

Među nekim od preporuka iz izvještaja je i provođenje pilot programa zamjene peći i kotlova koji zagađuju efikasnijim modelima, uključujući i Ecodesign peći, kao i podizanje svijesti i davanje poticaja za korištenje alternativnih izvora grijanja.

Potrebno je i revidiranje standarda za tečna goriva u cilju njihovog podizanja; davanje dodatnih ekonomskih poticaja za zamjenu starih vozila uz strožiju primjenu mjera za smanjenja uvoza starih vozila koja zagađuju, te uvođenje strožijih standarda za korištenje čvrstih goriva za grijanje domaćinstava.