U srcu Knežice ponosno stoji Hram Presvete Bogorodice, a Knežičani više od 60 godina nisu imali ni crkvu ni sveštenika. Gradnjom crkve i dolaskom paroha knežičkog Željka Jevđenića vratila se vjera u Boga i narod u crkvu.
Kraj koji širom svijeta znaju po poemi Skendera Kulenovića “Stojanka majka Knežopoljka”, u punom sjaju dočekuje svoj najradosniji blagdan Božić.
Jevđenić ističe za “Avaz” da je sječenje badnjaka na Badnje jutro tradicija, koje se ne odriče nijedno domaćinstvo.
- Svi su običaji vezani za rođenje Isusa Hrista. Rođenje je samo po sebi radost. Običaji iz prošlosti, povezani s nekim novijim običajima, svakako krase Božić. U rano jutro, muškarci iz kuće idu da posijeku badnjak, a domaćin, okrenut ka istoku, treba da ga posiječe iz tri puta. Sigurno je da nema porodice u ovom kraju koja ovaj dan ne prihvata čak i radosnije od krsne slave – kaže pop Jevđenić te dodaje da se svi vjernici na Badnji dan okupljaju na nalaganju badnjaka, molitvi i pijukanju.
Jevđenić je na prostoru nadomak crkve prije desetak godina podigao autentično knešpoljsko domaćinstvo, koje sa predmetima i originalnim kućama datira s kraja 19. stoljeća.
- Deceniju sam sakupljao predmete po selima. Tu je ambar iz 1919., gazdinska kuća iz 1924., kućica za mladence izgrađena prije Drugog svjetskog rata, ženska nošnja iz 1930… Etno-domaćinstvo prostire se na 2.000 kvadrata. Mnoštvo je predmeta vezanih isključivo za knežički kraj. Mnogo ljudi dolazi da vidi kako su živjeli njihovi preci prije jednog stoljeća i šta su sve imali u domaćinstvima - kaže Jevđenić.
Jevđenić ističe da božićno jutro ne može da se zamisli bez cicvare, koja prva svjedoči Božiću. Bogatu trpezu upotpunjuje i česnica, odnosno pogača u koju se ubaci metalni novčić.
- Onaj ko nađe novčić u česnici, imat će veću odgovornost te godine, a predstavlja i veliku čast. Novčić se čuva tokom cijele godine. Božićnu trpezu svakako krasi i pšenica, u kojoj je svijeća, a ukrašena je orasima, lješnicima, mandarinama – naglasio je Jevđenić.