Biskupi, svećenici, redovnici i časne sestre u Sarajevu okupili su se danas na Badnji dan na zajedničkom božićnom čestitanju u biblioteci nadbiskupske rezidencije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, čiji je domaćin bio nadbiskup metropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić.

Stiskom ruke i lijepim željama nadbiskupu Vinku čestitali su: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, mons. Luiđi Pecuto (Luigi Pezzuto) s djelatnicima u Apostolskoj nuncijaturi u BiH, vojni biskup u BiH, mons. Tomo Vukšić, brojni svećenici kojima je povjereno vodstvo pojedinih crkvenih institucija ili su djelatnici u pastoralu, među kojima delegat franjevačkog provincijala, fra Nikica Vujica, zatim provincijalna glavarica Služavki malog Isusa Provincije Bezgrješnog začeća BDM s. Maria-Ana Kustura, provincijalna glavarica sestara Milosrdnica svetog Vinka Paulskog Provincije Majke Divne s. M. Julijana Djaković, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina s. Kata Karadža te predstavnice sestara Kćeri Božje ljubavi, Školskih sestara franjevki Hercegovačke franjevačke provincije i Klanjateljica Krvi Kristove, kao i članovi Družbe Isusove u Sarajevu. 

Čestitku kardinalu Puljiću u ime svih okupljenih uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, mons. Slađan Ćosić.

U svom obraćanju pod naslovom „Za nebo smo stvoreni još od vječnosti“, monsinjor Ćosić istaknuo je da je „misterij Božića naš osobni misterij“ te da se „Isus rađa na zemlji da bismo se mi mogli roditi za nebo u kojemu Bog stoluje“. „S naše strane, trebamo dočekati Isusa, prihvatiti ga i rasti s njim, do čovjeka savršena“, kazao je vikar Ćosić te iznio tri misli nadahnute na apostolskom pismu pape Franje pod naslovom "Čudesan znak o značaju i važnosti božićnih jaslica".

Govoreći o čekanju i susretu s Isusom, vikar Ćosić kazao je da je „Božić prigoda obnoviti memoriju susreta s Bogom da bi taj događaj sačuvao svoju svježinu i ljepotu i da bismo mi sačuvali osjećaj punine našem životu“. „Zbog današnjeg načina slavljenja Božića, u opasnosti smo da ne uočimo dva sigurna puta koji vode do Boga. To su, s jedne strane, put ljubavi koji nas potiče da svoj život učinimo svakodnevnim darom Bogu, upravo onako kako se Bog, u Djetetu Isusu, nama darovao; s druge strane, put poniznosti koja se očituje u većoj otvorenosti, slušanju i uvažavanju drugoga, u brizi za ono što je dobro i izgrađuje, u prihvaćanju kritike, u sposobnosti i volji učiti od drugoga, u spremnosti služiti jedni drugima“, rekao je mons. Ćosić te se osvrnuo na potrebu rasta u svetosti s Isusom. „Bog, u Djetetu Isusu, od nas zahtijeva sve i ne želi da se zadovoljimo osrednjim i nedosljednim životom. 

Zauzvrat nam nudi pravi, istinski život, sreću za koju smo od početka stvoreni“, rekao je mons. Ćosić te uputio čestitku kardinalu Puljiću sljedećim riječima: „U sada već opipljivom ozračju božićne radosti molimo Gospodina da Vam udijeli jednostavnost, mudrost, razboritost i odlučnost u upravljanju Nadbiskupijom na dobrobit svih onih koji u njoj ispovijedaju svoju vjeru u jedinorođenog Sina Božjega i kroz razne službe, kao Vaši suradnici, pridonose njezinom rastu“, kazao je mons. Ćosić te kardinalu Puljiću, u ime svih prisutnih i u svoje ime, zaželio čestit Božić i blagoslovljenu novu, 2020. godinu.

Nakon što je zahvalio svima na dolasku i izrečenim osobnim željama i čestitkama te mons. Ćosiću za zajedničku čestitku, kardinal Puljić u svom je obraćanju kazao da je cijeli čovjekov život hod u susret Gospodinu „koji se rodio kao malo dijete da bi postao Bog s nama“. „Sada, u međusobnom čestitanju, želimo da i mi zajedno budemo s Bogom. Biti s Bogom znači osloboditi prostor za Boga i osloboditi srce od svake mržnje, predrasude, gorčine, sebičnosti i oholosti. Bog se malenima očituje. Valja poći putem malenosti i poniznosti“, rekao je kardinal Puljić, podsjetivši na riječi pape Franje da se Crkva ne smije skrivati. „Da bi očitovali Rođenoga koga slavimo, valja nadvladati brzinu kojom živimo, jer nas ona čini bolesnima. Međutim, ne smijemo pobjeći pred odgovornošću i radom na njivi Gospodnjoj, nego stati za trenutak te sebe naći i osloboditi se nepotrebne trke i žurbe da bi bili sposobni susresti čovjeka i Boga, i to nakon što pronađemo sebe u Bogu“, kazao je kardinal Puljić.

- U posljednje vrijeme se govori najviše o raznim krizama: krizi u civilnom društvu, krizi morala, odgovornosti, ekonomskoj krizi, demografskoj kriza itd. Postoji i kriza u Crkvi: kriza zvanja, kriza duhovnosti, autoriteta, suradnje, povjerenja... a na poseban način urušava se kultura komunikacije. U isto vrijeme, sve te krize trebamo gledati kao vrijeme izazova i šansi, vrijeme osvješćenja kako bismo živjeli vjeru Crkve, a ne vjeru pomodarstva, u kojoj ima sve manje mjesta za Isusa. Kršćanstvo donosi radost. Ako nema radosti, upitan je identitet našeg kršćanstva - rekao je kardinal Puljić te podsjetio na riječi pape Benedikta XVI da „najveće progonstvo Crkve ne dolazi od vanjskih neprijatelja nego izrasta iz grijeha u samoj Crkvi“, kao i da se „kada je opasnost velika, ne smije pobjeći“.

 - Nakon nedavnoga rata i poraća, mnogi su obeshrabreni stanjem na terenu. Vidimo da se pojedine ljude, koji su u vrijeme rata napustili ovu zemlju, sada prikazuje kao heroje. Sada, kada smo se najvećim dijelom materijalno obnovili, valja pristupiti obnovi morala i duha te raditi na ostanku i opstanku. Ne smijemo popustiti mjerilima ovog svijeta, nego snagom vjere i otajstva Utjelovljenja i Rođenja Isusa Krista pronaći nove putove i u ovakvoj stvarnosti svjedočiti, hrabro naviještati i izgarati Kristovim duhom i slijediti svoga Gospodina i na križnom putu. Valja se trgnuti iz letargije, umornosti i nametnute sumornosti te unijeti više žara i poleta u naviještanje i svjedočenje Onoga koji je svojim Utjelovljenjem ušao u naš osobni život i život čovječanstva“, istaknuo je kardinal Puljić te potaknuo sve okupljene da geslo Sinode Vrhbosanske nadbiskupije „Sve obnoviti u Kristu“ ne bude samo parola nego svagdašnji život i svima zaželio čestit Božić.

Nakon toga je nastavljeno druženje i međusobno čestitanje.