Za sve probleme u ovoj državi izgleda da su krivi demobilisani borci, koji su branili i odbranili ovu zemlju. Govore to i brojne prijave koje je podnijela policija nadležnim sudovima.

Krivi su svi jer su 5. septembra prošle godine na protestima u Sarajevu tražili svoja prava. No, umjesto prava i pravde, dobili su prekršajne prijave, pritvoreni su, poniženi, mnogi su se i pretučeni vratili svojim kućama.

Godinu kasnije, umjesto obećanih naknada, povećanih penzija, na vratima im je ostavljena „zahvalnica“. Plava koverta. Poziv za sud. Napad na službenu osobu. Muk, šok, nevjerica. Bez para, advokata, ičega. Pravac Sarajevo.

Iako prizori demobilisanog borca Muje Porobića kako leži s flašom vode u ruci, bespomoćnog, poniženog, nikoga nije ostavila ravnodušnim, pojedince u državi očito nije briga.

Umjesto da im pomogne, država ih progoni, sistem šikanira, policija tuče.

- A imali smo samo 17 godina kada smo se pridružili odbrani države - kaže nam Edin Džinalić, kojeg MUP KS tereti za napad na policajca.

Danas bez posla, otac dvoje djece. Ponižen, uvrijeđen.

- Ovo je bruka i sramota. Za koga sam se borio – pita se Džinalić.

Tako su golobradi mladići, 27 godina kasnije postali problem umjesto rješenja.

No, za to nisu krivi oni, nego oni koji danas sjede u udobnim foteljama koje su im osigurali borci kojima šalju policiju i sudske pozive.