- Došao je u Sarajevo i kupio novi automobil taksisti koji ga je dok je bio dijete vozio na treninge – urbana je legenda o liku i djelu kapitena fudbalske reprezentacije BiH Edinu Džeki.

Nikad o tome nije progovorio niti je dokazano da jeste ili nije kupio automobil, jer to, jednostavno, nije teritorija gdje se Džeko dokazuje. Nikad se od njega nije čula nijedna rečenica o onima kojima na bilo koji način pomaže.

Prvi plan

On je ambasador UNICEF-a, a ovih dana će obilježiti 10 godina od trenutka kad je to postao. Tačnije, 20. novembra navršit će se puna decenija otkako se na svoj način brine o onima kojima je to potrebno.

Opet bez velike pompe, a kako bi drugačije, 10 godina rada za djecu obilježit će tako što će opet biti neko ko im pomaže. Još jednom će se naći njegov dres na aukciji za pomoć – ovog puta za pomoć oboljeloj djeci koja su smještena u Roditeljsku kuću. Desit će se to 21. ovog mjeseca i ne očekujte da će sebe staviti u prvi plan.

- Koliko god se brinemo o djeci, ne može biti dovoljno – rekao je jednom prilikom.

I tu je kraj njegovim pričama o pomaganju. Uglavnom se ponešto uspije saznati od onih kojima je pomogao. Kao onda kad je u roku od nekoliko sati uplatio 50.000 KM za liječenje teško oboljelog dječaka.

Postoji još primjera, bilo bi mu neugodno da sam kaže išta o tome, poput onoga kad je teško oboljeloj ženi iz BiH u Zagrebu kupio jednomjesečne zalihe skupih lijekova.

Supruga Amra

Teško je pobrojati skoro sve akcije u kojima je učestvovao, plaćao lijekove, dizao krovove nad glavom, slao na liječenje, učestvovao u donatorskim akcijama...

A mnogi bi ga voljeli vidjeti u ministarstvima, kancelarijama i uredima. I bio je ponekad, ali bi, prema riječima onih koji su prisustvovali, primio nagrade i odmah žurio djeci kako bi i te trenutke podijelio s njima.

On je bosanski i hercegovački, nije sarajevski. Kako stalno pokazuje, bez imalo ustezanja, u dresu reprezentacije BiH, tako skoro stidljivo ulaže velike napore u humanitarnom radu.

Njegov su dom Roditeljska kuća u Sarajevu, Dječiji dom u Tuzli ili Dječiji dom u Mostaru, Onkologija u Travniku... Oni koji su tamo, najbolje to znaju, a ono što mi svi ne znamo i što nikad nije rekao, neka ostane tako, jer on to ne radi radi nas, radi javnosti, već zbog onih kojima je pomoć potrebna.

Na kraju, treba naglasiti da u svemu nije sam. Zajedno sa suprugom Amrom, Mnogima su pomogli, pomažu, a pomagat će i narednih dana. Kapa do poda!

Dječak iz Srebrenice

Dječak koji živi u blizini Srebrenice, pješači svakog dana do škole desetine kilometara. Izrazio je želju da jednog dana upozna Edina Džeku, a epilog je bio neočekivan samo za one koji ne poznaju bh. kapitena.

Edin Džeko dočekao je dječaka na tribinama Bilinog polja i poklonio mu svoj dres.

Dres za Maka

- Ćao, Mak. Samo da pozdravim i da ti poželim što brži oporavak. Budi nam uvijek sretan i nasmijan i razmišljaj pozitivno. Čuo sam da voliš fudbal i zato sam ti spremio jedan poklon da imaš za uspomenu, a isto tako da igraš sa svojim drugovima kad se, ako Bog da, oporaviš. Devetka kao i Džeko. 

Sretno i ljubim te - rekao je Džeko pokazujući dres Rome s brojem devet koji je napravio za teško oboljelog dječaka Maka Hasića.