Emir Zejnilagić je posljednji sahadžija u Jajcu i već četiri decenije svakog radnog dana otvara svoju radnju koja je smještena u historijskom jezgru grada, u neposrednoj blizini banjalučke kapije.
Još kao beba zbog visoke temperature pretrpio je težak oblik dječije paralize. Emir ima penziju, a bolest mu nije smetnja da uspješno radi i djeluje.
Tokom agresije na BiH živio je i radio u Švicarskoj, gdje je radio za jednu firmu koja se bavi satovima.
- Zdravi ljudi neke stvari ne mogu uraditi, a ja skoro pa stignem sve životne obaveze. Prezadovoljan sam, a tu pozitivnu energiju prenosim na svoju 13-godišnju kćerku, ali i na druge ljude – kaže Zejnilagić.
Iako živimo u vremenu digitalne tehnologije, Emir je zadovoljan obimom posla.
- Mnogi masovno dolaze da popravljaju satove jer su im oni obično uspomene. Najbolja reklama je zadovoljna mušterija, a i ja sam zadovoljan zaradom. Ljudi imaju povjerenje u mene - govori nam Zejnilagić.
Zna engleski i njemački jezik, što mu omogućava bolju komunikaciju, pa mu dolaze i mušterije s drugih kontinenata.
- Prije deset godina popravio sam sat vrijedan 40.000 KM. Došao je čovjek i pitao mogu li ga popraviti, pristao sam i sat popravio za sedam dana. On je bio veoma zadovoljan, ali i ja iznosom koji sam naplatio - rekao je Zejnilagić.