Odluka Nobelovog komiteta pokazuje nedostatak znanja o zapadnom Balkanu i istovremeno empatije prema žrtvama zločina. Istovremeno je ovo i odraz neznanja o tome kako se literatura zloupotrebljava s najgorim mogućim konsekvencama, kazao je za "Avaz" Enver Đuliman, viši savjetnik za zapadni Balkan u Helsinškom komitetu za ljudska prava Norveške.
Podsjetimo, danas je austrijski pisac i dramaturg, koji slavi Slobodana MIloševića i zločine za koje je ovaj odgovoran, Peter Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Kako je rekao Đuliman, zločini koje Handke slavi prošli su kroz kuće, familije, kroz živote svih naroda, domova i pojedinaca u bivšoj Jugoslaviji, a posebno Basanaca i Hercegovaca.
- Kako da mi iz nevladinog sektora objasnimo poslije našeg gotovo 25-godišnjeg rada na obrazovanju o prošlosti i izgradnji povjerenja našim partnerima u regionu zapadnog Balkana koji svakodnevno riskiraju svoje živote u borbi protiv poricanja Miloševića i njegovih zločina? Je li Nobelov komitet mislio o tome kako će dodjelu ove nagrade objasniti i 17.000 bosanskih useljenika u ovu zemlju koji plaćaju porez od koga se dodjeljuje nagrada? Kako ćemo mi objasniti našoj djeci ovu nagradu dok istovremeno nacionalni i međunarodni sudovi sude Handkeovom heroju za ratne zločine i genocid - upitao se Đuliman.
Na zapadnom Balkanu, gdje se u posljednjih nekoliko godina sve jače ušutkuju i napadaju oni koji se bore za pomirenje, a javni medijski prostor otvara za osuđene ratne zločine, na djelu je djelovanje na promjeni razumijevanja onoga što se desilo u pravcu zaborava, poricanja sudskih presuda i historijskih činjenica i revizionizma, smatra on.
- Na ovaj način Srbija u regionu, ali i na međunarodnoj sceni gradi "novi ponos", gdje ona, eto, nije odgovorna za ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Na zapadnom Balkanu je Handke više poznat kao Miloševićev poštovalac i prijatelj nego kao pisac. Iako mi u Norveškoj možemo sebi priuštiti više intelektualnih vježbi insistirajući da ne treba miješati književnost i piščeva držanja u stvarnom životu, ova razlika je nevidljiva za one koji su preživjeli rat, Srebrenicu, Prijedor i Sarajevo - kazao je Đuliman.
Relativizacija zločina, u čemu je aktivan, Petar Handke je direktno naslijeđe i nastavak samih zločina koje između ostalog ima za cilj da zadrži na vlasti strukture koje su planirale, izvodile i učestvovale u zločinima.
- Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin i Vojislav Šešelj su neki od primjera. I oni se ovom nagradom na neki način oslobađaju od odgovornosti, čime se i rat za činjeničnu i pravnu istinu nastavlja. Činjenice se sakrivaju, zaboravljaju i vode moralnoj svejednosti kako u Norveškoj, međunarodnoj zajednici, tako i u regionu. Obični ljudi su zbunjeni oko univerzalnih vrijednosti i normi. Ako jedan mladi čovjek raste u kući gdje se smatra da je zločin bio potreban i opravdava ga, ako to isto čuje na ulici, čita na internetu, ako jednog pisca kao što je Handke Nobelov komitet nagrađuje najvećom književnom nagradom, kako da vjerujemo da će taj mladi čovjek učestvovati u procesima pomirenja umjesto da nastavi da živi zločin svojih roditelja - upitao je on.
Nažalost, dodaje, dodjeljivanje ove nagrade Handkeu iz Norveške, koja je veoma cijenjena zbog svog humanitarnog djelovanja u regionu, bit će iskorištena od onih koji se bave prekrajanjem činjenica za sve što je ova nagrada vrijedna.
- Tako će dodjela ove nagrade usporiti potrebno pomirenje. Na kraju, dodjela nagrade Handkeu, koji podržava Slobodana Miloševića, pokazuje da ni Norveška država ni društvo još nisu napravili otklon od njihovog nobelovca Knuta Hamsuna, koji je podržavao Hitlera i njegovom ministru poklonio svoju medalju - ustvrdio je Đuliman.
Inače, Enver Đuliman je zaposlen u Helsinškom komitetu Norveške i vodi odjeljenje za edukaciju iz ljudskih prava u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajni, Sjevernom i Južnom Kavkazu, zapadnom Balkanu i u Norveškoj. Istovremeno je viši savjetnik za zapadni Balkan. Njegove knjige su prevedene na više jezika.
