Bogić Bogićević je među građanima omiljena ličnost. Pokazalo se to i na svečanoj  sjednici Gradskog vijeća Tuzla, gdje je dočekan gromoglasnim aplauzom. Na toj sjednici Bogićević je proglašen za počasnog građanina Tuzle.

S njim smo razgovarali u Aleji mladosti na Slanoj Banji, gdje je došao odati počast ubijenoj djeci Tuzle u masakru koji je počinila Vojska RS 25. maja 1995. godine.

Pravda i istina

Šta Vam predstavlja priznanje koje ste dobili?

- Počašćen sam. Ovo priznanje Grada Tuzle dolazi u vrijeme kada imamo najmanje razloga za dodjele priznanja, ali zahvalan sam svima koji su me predložili. Tuzla je specifičan grad. Govorio sam nakon dodjele o Tuzli, koja je postojala kada u svijetu nije bilo naseljenih mjesta u vrijeme neolita, o Tuzli u vrijeme Husinske bune, o antifašističkoj Tuzli, najvećem oslobođenom gradu u porobljenoj Evropi 1943. godine, o antifašističkoj Tuzli u periodu 1991.-1995., o Tuzli koja je pružila utočište preživjelim ljudima iz Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Žepe... O Tuzli koja je, možda, dala i najveće književnike, slikare, sportiste, umjetnike, ljekare, inžinjere... I dobiti priznanje od te i takve Tuzle zbilja predstavlja izuzetnu čast.

Upravo razgovaramo u Aleji mladosti, najtužnijem mjestu tuzlanske historije. Kako komentirate da je država BiH dopustila bijeg pravomoćno presuđenom ratnom zločincu Novaku Đukiću, generalu Vojske RS, koji je naredio ubijanje tuzlanske mladosti.

- Nažalost, kod nas istina i pravda ne znače ništa. Manipuliše se ljudskom neslobodom. Sve ljudske vrijednosti su izgubile svaki smisao. I zato me ne iznenađuje ni ovaj sam čin bježanja od odgovornosti i od istine. Nažalost, ovdje se vlada strahom i sve se više ljudi dresiraju. A, priznat ćete, dresura nije za ljude, bar za one koji misle svojom glavom.

U Vašem rodnom Ugljeviku postavljen je spomenik Draži Mihailoviću, a u mojoj rodnoj Bijeljini postoji Trg Draže Mihailovića. Je li nam fašizam blizu?

- Fašizam nije blizu, fašizam je tu. U temelju svakog fašizma je nacionalizam, a on je krenuo osamdesetih godina prošlog vijeka. Fašizam je i izjednačavanje fašista i antifašista, fašizam je i dvije škole pod jednim krovom, fašizam je i jedan narod, jedna partija, jedan vođa... Fašizam je i diskriminacija ljudi zato što imaju drugačije ime i prezime... Mi, zapravo, živimo fašizam. Nije problem u fašistima, oni su u manjini i agresivni su, već je problem u šutljivoj većini koja ne reaguje. Jer, ranije sam rekao, ne boj se onih koji čine zlo, bojte se onih koji to zlo dopuštaju, a mi smo to zlo dopustili.

Pravo pitanje

Kako komentirate Deklaraciju Stranke demokratske akcije (SDA) i nastojanje vraćanja termina Republika BiH?

- Mogu samo reći da smo mi imali republiku i nije pravo pitanje hoće li je vraćati oni koji su utjecali da je nema. Pravo pitanje je zašto je nema i ko je odobrio da je nema.

Međunarodna zajednica nas tretira kao šumski požar

Kakva budućnost čeka nekadašnje jugoslavenske republike?

- Nezahvalno je prognozirati. Mi smo još, kako se voli reći, u tranziciji. Za sve ono što imamo na javnoj sceni, kao što su priče o otcjepljenju, vraćanje republike, ukidanje ili neukidanje, stoji podijeljena međunarodna zajednica, koja ovaj naš prostor tretira kao šumski požar koji treba pustiti da izgori do kraja. Nažalost!