Borba nane Fate Orlović iz Konjević-Polja traje već 23 godina nakon što je u ljeto 1996. u njenom dvorištu sagrađena crkva.  

Od tada pa do danas, ona je pravdu tražila u svim pravosudnim institucijama i iz godine u godinu poručivala je kako od borbe neće odustati.  

Imovina na kojoj su živjeli, pripadala je suprugu nane Fate i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada. Inače, njen suprug, kao i više od 20 drugih srodnika, ubijeni su 1995. u genocidu u Srebrenici.

Od Srpske pravoslavne crkve još 2002. godine zatražena je predaja nekretnine u posjed Fate Orlović. To se nikad nije desilo. Tužbeni zahtjev mijenjao se iz godine u godinu i na kraju se cijeli postupak vodio na osnovu tog tužbenog zahtjeva.

Tom tužbom traženo je da se utvrdi činjenica da je 11. januara 2008. sačinjena vansudska nagodba, koja glasi - tuženi su dužni ukloniti crkvu koja je sagrađena. Taj zahtjev je prvostepenom presudom ovog suda od 21. maja 2010. odbijen kao neosnovan. 

Inače, potpisnici te nagodbe su advokat Fahrija Karkin, koji je zastupao tužioce, i tuženi, koje je zastupao predsjednik Vlade RS Milorad Dodik, savjetnik premijera Vlade RS Miladin Dragičević i Kačavenda.  

Potom je uslijedio žalbeni postupak, u kojem je presudu prvostepenog suda potvrdio Okružni sud u Bijeljini, potom u reviziji kao vanrednom pravnom lijeku Vrhovni sud Republike Srpske. 

Ni tada nije odustala. Zatražila je mišljenje Ustavnog suda BiH, a potom je došla i do Evropskog suda za ljudska prava.

Treba napomenuti i da je 1999. i 2001. godine utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnosioca tužbe (Fate Orlović), za koji vlasti nisu ponudile nikakvo opravdanje. To je imalo za posljedicu ozbiljno narušavanje prava na imovinu. 

Podsjetimo, crkva u dvorištu nane Fate Orlović sagrađena je 1998. godine, dok Orlović nije bila tu. 

Radi implementacije Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, koji garantira pravo na slobodan povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine manjeg bh. entiteta, Republika Srpska je 1998. godine donijela Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.  

U skladu s ovim zakonom, postupak za povrat imovine podnijelo je 14 članova iste porodice koji su rođeni u periodu između 1942. i 1982. godine i žive u Konjević-Polju i Srebreniku.

Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC) iz 1999. godine, a nakon toga i odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, utvrđeno je njihovo pravo na potpuni povrat imovine.

Obje navedene odluke su konačne i izvršne. Imovina je vraćena podnosiocima, izuzev parcele na kojoj je izgrađena crkva.