Senad Basarić, osumnjičeni za stravično ubistvo nevjenčane supruge Irme Forić u sarajevskom naselju Dobrinja, odranije je imao problema u braku, a o tome govori i otvoreno pismo koje je 2013. godine poslao pravosuđu Austrije.

On se u pismu žalio na brakorazvodnu parnicu i psihičke probleme.

Pročitajte pismo koje je Basarić poslao 2013. godine i kakve je urgencije tražio od suda:

- Oprostite što Vam se obraćam na ovakav način, javno-otvorenim pismom. Na to su me prisilili Vaši postupci vezani za upite o mojim pravima. Naime, umjesto informacija o tome kako mogu prevazići problem koji me muči, problem vezan za nekorektan odnos pokrajinskog suda BG ENNS, koji unedogled razvlači moju brakorazvodnu parnicu, Vi ste mi, svojim uputama o Vašoj „nenadležnosti“, „želji da se ne miješate u sudski postupak“ i sličnim „objašnjenjima“, pokazali i svoju nekorektnost, neznanje, nehtijenje te jednostavno, vraćajući me ka istom sudu na čiju sam nekorektnost ukazivao; odbili da pomognete, odbili da pomognete jednom neukom strancu u neravnopravnoj borbi s Vašim „hladnim“ zakonskim propisima.

Ja nisam tražio da Vašim urgencijama utječete na ishod odluke pokrajinskog suda BG ENNS već samo to da on moju brakorazvodnu parnicu okonča bez obzira kakav njen ishod bio po mene.

Ne mogu da vjerujem kako poslovično pravedno austrijsko pravosuđe, u srcu Evrope kojoj teži i Bosna i Hercegovina, ne poštuje svoje zakonske procedure, rokove... i jednostavno, moju brakorazvodnu parnicu okonča u procedurama i rokovima koje propisuju „hladni“ zakonski paragrafi.

Da li je u pitanju namjera, pritisak na jednog stranca ili nešto drugo, teško je znati. Tek, da sam ja državljanin Austrije, zasigurno ovakvog pisma i ovakvog obraćanja ne bi bilo. Brakorazvodna parnica poodavno bi bila okončana.

Kako stvari stoje, ja kao bosanskohercegovački državljanin postajem žrtva austrijskog pravosuđa. Brakorazvodna parnica se unedogled odugovlači. Sud više vjeruje lažima i klevetama moje bivše supruge nego stvarnim činjenicama. Sudeći po toj situaciji u koju sam zapao, vezanoj za tok brakorazvodne parnice sa mojom suprugom S. J., državljankom Austrije, može se zaključiti da su Bosanci u ovoj zemlji građani drugog reda te da za njih ne vrijede osnovna ljudska prava sadržana u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Ne mogu da vjerujem kako jedan austrijski sud već više od dvije godine ne može okončati jednu običnu brakorazvodnu parnicu. Pa šta, onda, uopće može okončati?

U bračnu zajednicu sam, pored sebe, unio i svu svoju imovinu bez koje sam ostao. Danas, bukvalno, nemam sredstava za preživljavanje. Postao sam psihički nestabilna osoba jer sam, zbog inertnosti sudstva Austrije, došao u situaciju da toj parnici ne vidim kraja, i ne samo to, došao sam u situaciju da nemam nikakvih sredstava za preživljavanje.

Ostao sam bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja. Smijem li se ja razboliti, odnosno, ako smijem, kako ću se liječiti tokom brakorazvodne parnice koja unedogled teče.

Nemam sredstava za osiguranje adekvatnog branioca. Od onog kojeg mi je austrijski sud dodijelio malo imam koristi. U zadnjih 14 mjeseci ni jedanput mi se nije javio, a kamoli da mi je uputio neki koristan savjet.

Sud se oglušio i o moj zahtjev za izdržavanje tokom brakorazvodne parnice na koje imam pravo. Da mi je izdržavanje tokom parnice omogućeno, zasigurno bi sud bio brži i “ekspresno” je okončao. Ovako, namjerno otežava moj položaj i ostavlja me bez sredstava za normalno preživljavanje.

Odugovlačenje procesa dovodi me na rub egzistencije.

Troškovi odlaska na sudske rasprave u Austriju za mene su preveliki.

Počinjem vjerovati da austrijsko pravosuđe ima diskriminirajući odnos prema meni kao strancu jer bih ja u ovom sporu trebao biti obeštećen kao oštećena strana, što ne odgovara mojoj bivšoj supruzi koja u sprezi s pravosuđem svoje zemlje odugovlači proces. Služi se lažima i obmanama. Kako ja jednu po jednu pobijam, ona izmišlja nove i tako unedogled. Neću da vjerujem kako su pojedinci iz suda postali skloni mitu o korupciji. Njihova sporost u okončanju ove parnice ukazuje na to. Ako nemaju lične koristi, zašto onda ne rade po zakonu i propisanim procedurama i rokovima.

Sve ovo me navodi na sumnju da ja kao stranac nisam u ravnopravnom položaju sa svojom bivšom suprugom te da za mene ne vrijedi jedno od osnovnih ljudskih prava: jednakost pred zakonom.

Više od stotinu je državnih i sudskih instance, vladinih i nevladinih organizacija kojima sam se obraćao za pomoć u traženju okončanja brakorazvodne parnice. Svuda sam nailazio na zid šutnje ili na upute koji me surovo vraćaju ka nekorektnom pokrajinskom sudu BG ENNS, koji se kao dželat igra mojim živcima i mojom sudbinom, čeka da umrem od gladi i žeđi pa da hladno obustavi brakorazvodnu parnicu, jer šta ima jedan stranac da traži od jedne austrijske državljanke, bez obzira bila ona kriva ili ne za razdor naše bračne zajednice.

Vjerovao sam u austrijsku pravdu i pravosuđe. No, sve ovo što se čini sa odugovlačenjem moje brakorazvodne parnicu tu vjeru odbacuje. U moju zemlju Bosnu i Hercegovinu, kao visoki predstavnik Evrope, došao je Valentin Inzko. Ako se on bude ponio inertnošću, nekorektnošću i sporošću austrijskog suda BG ENNS, onda se ni mojoj zemlji Bosni i Hercegovini, isto kao i meni, dobro ne piše.

Niko od vas kojima sam se obraćao za pomoć nije mi uputio pravni savjet na koji način da riješim svoj problem. Nećete, ne znate ili od nekog ne smijete da pomognete jednom strancu.

Ljudska prava i slobode univerzalno pravo su svih ljudi na ovoj planeti. Koliko se ona cijene u nekoj zemlji, zavisi od toga koliko ta zemlja, njene institucije i njeni građani priskaču u pomoć manjinama. U ovom konkretnom slučaju meni kao strancu. S obzirom na to da te pomoći nema, onda je očito da Austrija nije zemlja koja se može busati sa tim kako se ta ljudska prava i slobode u njoj poštuju.

Mi težimo da budemo dio evropske porodice, porodice čiji je Austrija poodavno postala član. No, ako se ljudska prava i slobode, pravo i pravda ne poštuju u Austriji, plašim se članstva u takvoj porodici.

Ako već austrijsko pravosuđe želi da me u ovoj raspravi pretvori u gubitnika, neka raspravu okonča. Ovako meni, bez sredstava za život i u jednoj neizvjesnoj situaciji, ostaje samo da lagano umirem.

Hoće li sa mnom umrijeti i poslovično pravično austrijsko pravosuđe, pokazat će vrijeme.

Bosanskohercegovački mediji u više navrata pisali su o ovom slučaju, ne vjerujući da se takvo što može dešavati u Austriji. Mediji i iz drugih evropskih zemalja interesiraju se za ovaj slučaj.

Hoće li austrijski sud, njena vlast i njene druge institucije dozvoliti da se svijetom širi priča o njihovoj sramoti.