Devedesetogodišnji Anto Miketa jedan je od najstarijih poljoprivrednika u Jajcu, ako ne i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Poljoprivredom se bavi, kako nam kaže, otkad zna za sebe, a svoje proizvode svake srijede izlaže i prodaje na jajačkoj pijaci. 

- Od 13. godine bavim se poljoprivredom i od tada sve do danas sam u vodi i blatu. Osim mene, istim poslom bavi se i moj brat, koji je mlađi od mene dvije godine. Obrađujemo zemlju, kosimo, sijemo, pa čak uzgajamo i nešto od domaćih životinja - kaže Miketa.

Iako, kako kaže, rad na njivi iziskuje dosta posla i truda, rezultati su uvijek vidljivi. Zbog lošeg ekonomskog stanja oslabila je i kupovna moć građana. Manje se prodaje i zarađuje nego u nekim prošlim, ali boljim vremenima. 

- Prodaja je tanka, ali može se nekako preživjeti. Ko radi, taj će i imati neke koristi, jer ne možeš prekrstiti noge i čekati samo gotovo. Treba zapljunuti u šake pa raditi, nikoga se nećeš bojati, ni Boga ni ljudi. Sramota nije raditi, već ukrasti - ističe on.

Iako je u poznim godinama, Anto Miketa dobro izgleda. Dosta je pokretljiv i još je u punoj snazi da radi i one najteže fizičke poslove.

- Bez obzira na vremenske uslove, ja radim, čak i po kiši. Nema života bez rada, niti zdravlja bez kretanja. Čovjek se treba paziti i na hrani. Najviše jedem povrće, voće, mliječne proizvode i med, a meso jedem u vrlo malim količinama. To je tajna moje dugovječnosti i života - savjetuje Miketa.

Porodica Miketa u Jajcu je poznata kao porodica dobrih i čestitih radnika. Oni su postali sinonim za jajačku poljoprivredu. Uzgajaju brojne kulture, a uglavnom su se bazirali na plasteničku proizvodnju.