Uslikaj majicu, ovo “nikom te ne damo“, govori Amar Osim fotoreporteru „Avaza“ tokom intervjua na jednom od njemu omiljenijih mjesta, tribinama stadiona Grbavica.

Htjeli se mi složiti s tim ili ne, a najčešće to zavisi od subjektivnog u nama, objektivna je činjenica da bi nam valjalo kada bi u svim društvenim segmentima imali po makar jednog Amara Osima.

Iako se neće složiti s tim, jer „nije njegovo da o tome priča“, Osim je trećim dolaskom u FK Željezničar podigao kvalitet i zanimljivost čitave nogometne Premijer lige. Njegove izjave odaju sasvim drugačije poimanje svijeta, toliko različito od uobičajenog, a njegove pressice poslastice su i za one koje nogomet ne zanima naročito.

- Kako ću reći da je karakter to što mene odvaja od drugih trenera? Svi smo posebni, svi imaju svoj karakter – odgovara na pohvale da su njegov način razmišljanja i osobine ličnosti toliko autentične i zaslužne za sve njegove uspjehe.

Fudbal je čudan, specifičan, nema tu realnosti

Posljednji, od prije sedam dana, je onaj što je ponovo ujedinio plavi dio Sarajeva nakon posvemašnje razjedinjenosti i sumorne atmosfere nepovjerenja i indiferentnosti. Plavi su na Grbavici ubilježili najveću pobjedu nad gradskim rivalom još od 1984. godine (5:2). Oni koji danas imaju 35-40 godina nikada u svome životu nisu vidjeli da Željo zabija pet golova gradskom rivalu... 

- Fudbal je čudan, specifičan, nema tu realnosti. Ako me pitaš jesam li mogao naslutiti pobjedu, jesam li je namirisao, ne mogu reći da sam bio siguran jer u fudbalu nikada ne znaš. Ipak, ako bi postajale neke metrijske jedinice, pa ako bismo na papir stavili količinu umora njihovih igrača, količinu nekvaliteta zbog ovog ili onog, pa činjenicu da nekih igrača nije bilo, iako to nije najbitnije, te dozu sreće koju su oni ispucali u nekim utakmicama, jer su i protiv Veleža i protiv Radnika i Širokog bili na konopcima, a mi smo kvalitetniji objektivno od sve te tri ekipe, logično je da si u nekoj prednosti. Nije nelogično da te dobije bolja, raspoloženija, kompletnija ekipa koja nije zaslužila da joj se pehovi dešavaju, iako su se desili.

Jesam li mogao namirisati. Ne smiješ reći, ali bili su na konopcima posljednjih 20 minuta. Nije sad da branim Husrefa, koji mi je drag, ali on je u ovoj utakmici morao da improvizira. Sad, da li je mogao bolje improvizirati, ne znam. Derbi nije za improvizirati, no Husref nije kukao.

Sad su svi na Grbavici sretni i veseli, a očekivanja su naglo porasla. Može li pobjeda u derbiju biti najava da Željo ide na titulu?

- Htjeli-ne htjeli, to je tako. Da sam mogao birati kako da bude, potpisao bih da Sarajevo kolo prije dobije Široki u gostima (završilo je 0:0) i da mi dobijemo Sarajevo. Tako bi oni imali i dalje prednost od jednog boda. Obje ekipe bi se pomakle, a nama bi valjalo da još neko vrijeme ne budemo prvi, nego da pratimo. I tako bismo još nekoliko kola mogli lagati sami sebe. Ovi dosadašnji rezultati stavljaju nas pod pritisak, u drugačiju situaciju, ali zašto smo doveli Zeca, zašto smo doveli Štilića? Da se borimo za treće mjesto?

Ispucaj sve moguće pehove

Tri mjeseca ranije nije baš lijepo bilo navijačima Želje, a, bogami, još manje treneru i članovima u decembru izabrane nove uprave.

- Možda bi bilo bolje da smo bili treći nego četvrti na kraju prošle sezone. Ništa to drastično ne bi promijenilo, ne bismo dobili licencu možda ni tako, ali ipak drugačije je. Isto je, ali nije isto. Da smo osvojili koji bod više, ne bismo osvojili x bodova, nego x plus pet ili šest. Pričamo o matematici, ali na kraju matematika je ta koja pokazuje kako si radio, pa ti pričaj šta hoćeš. Problem je što se radilo, ali ljudi samo gledaju rezultat. Pomaka je bilo, nije da nije, vidio je ko je želio da vidi. Mnogi, međutim, nisu.

Previše ste fokusirani na matematiku, ali evo u tom kontekstu Liverpul je matematički prošle sezone bio bolji nego u 116 od 120 pa nije osvojio titulu.

- To tada mi je bio neki znak. Shvatio sam: dobro, evo neka ide sve da ne kažem u šta, halalit ćemo sezonu, nećeš evo ni Evropu igrati i kreni od nule. Ispucaj sve moguće pehove pa ćemo vidjeti šta ćemo i kako ćemo.

Kad ste se najviše iznervirali u ovih osam mjeseci? Kako ste se osjećali kad je Željo u prvom kolu nastavka primio gol s centra?

- Nije bilo lako već od starta, zatekao si neke probleme, zatekao si ekipu koja je bila takva kakva je. Ali se radilo, svi su radili. I onda dođeš da 1. juna imaš najbljutaviju atmosferu, grozotu, atmosferu, maltene, linča. Tada je bilo možda najgore. Svi su radili, „poginuli“ radeći, a nemaš ništa. Nisi izašao u Evropu da tim novcem pokrpiš malo neke troškove, ne znaš budžet, ne znaš gdje ćeš na pripreme, ništa ne znaš.

I odeš u Livno na pripreme, da ne bude da potcjenjujem Livno, bilo je divno, ali i na taj način pokažeš da se mogu neke stvari prebroditi. I tri mjeseca poslije imaš 12.000 presretnih ljudi, atmosferu za pamćenje, ludilo, spektakl. Iz te nekakve depresije došli smo tu gdje smo, to je možda neka druga, ljepša strana priče, satisfakcija koju smo zaslužili. Prvi put nakon devet mjeseci doživjeli smo nešto lijepo.

Ne smiješ nikada biti potpuno zadovoljan

Šta ova ekipa Želje ima u odnosu na onu od prošle sezone? 

- Ne mogu sad to reći, nije moje da o tome pričam. Kad uzimaš ekipu, imaš plan, ali to je plan koji praviš u odnosu na kvalitet igrača. Ne možeš znati na osnovu karaktera, a na njega ne možeš utjecati jer nisi vodio te igrače. Ti kad dovodiš igrače i praviš tim, osim što gledaš kakav je koji igrač, gledaš i kakav je karakter. Ali, kad preuzmeš nešto na šta ničim nisi utjecao, od karaktera zavisi da li će ekipa biti dobra. Karakter je nekada važniji nego kvalitet.

Doveli ste Semira Štilića, što je ocijenjeno i dočekano među navijačima Želje kao kada je Ronaldo dolazio u Juventus. Ušao je pet minuta protiv Sarajeva i doživio ovacije. U kakvom je stanju, šta se od njega može očekivati?

- Štilić je takav igrač koji donosi dimenziju više, zato smo ga doveli. To što nije igrao tri-četiri mjeseca, ne znači ništa u kontekstu njegovog kvaliteta. Nikada nije on bio od velike trke, neće letjeti, fizički se može spremiti i on tek treba da počne igrati. Bitnije je ono što on zna, a ono što je znao sa 17 ili sa 21 zna i sada. Na nama je da ga uklopimo, istrpimo malo dok ne dođe do forme. A to može samo kroz utakmice.

U prijelaznom roku doveli ste i Mehmeda Alispahića, Petra Boju... Koliko je ova ekipa trenutno blizu maksimuma.

- Ma kakvi. Nije ni blizu maksimuma. Ova ekipa tek treba da se bolje upozna, tek su počeli shvatati neke stvari. Pa neki igrači su tu tek dva mjeseca. Ermin je tek počeo da igra, Štila još nije... A da mogu reći da je to to od ekipe, da ne bih ništa mijenjao, to bi onda bilo da smo dosegli maksimum. Ne smiješ nikada biti potpuno zadovoljan ekipom.

Šta je Vama kao treneru cilj s ovom ekipom ili u prijevodu: svjedoci smo za naše uvjete grandioznih uspjeha Zvezde i Dinama, Partizan je u Evropskoj ligi... Koliko će godina proći da neki naš klub postigne sličan uspjeh i šta je potrebno da do toga dođe?

- Nije stvar godina. Samo sredstava. Zaista tako mislim, isključivo sredstava. I to mnogo manje sredstava nego što ih ima BATE Borisov ili Šerif Tiraspol, koji sada ništa mnogo više od Sarajeva nije pokazao iako je to bio prije ozbiljan tim. Mi smo Šerif izbacili, ali to je specifična sredina, oni imaju tajkuna, gazdu, ali nemaju nešto što mi imamo. Nemaju tradiciju, podneblje. Jesi li nekad čuo ti za nekog moldavskog igrača?

E sad, naš problem je što i da daš nekome plaću od 20.000 eura, on ti ne garantira uspjeh, a kokuzi smo generalno i raja onda očekuje da taj zabija golove škaricama s centra, da prolazi kroz protivnike. Kada dođemo na nivo da imamo u ekipi pet igrača poput Ermina Zeca i kada oni budu igrali da se niko ne pita i ne interesira kolika im je plaća, stvorit ćemo preduvjete da napravimo iskorak. Da mi imamo pet godina uzastopno pet miliona eura budžet, pitao bih te gdje bismo mi bili.

Stvarati atmosferu da igrači ne hrle vani

Može li se onda uopće napraviti iskorak, jer sada i da nađete za džaba dobre igrače, oni žele odmah vani. Ova ekipa stoga možda nudi najviše optimizma jer teško je očekivati da se Zecu i Štiliću koliko sutra ide odavde, a opet imaju kvalitet. 

- To jeste naša prednost, možemo ih zadržati. Malo-pomalo se treba raditi na tome, stvarati atmosfera da igrači ne hrle odmah vani, trebamo ih privikavati kontinuiranim pomacima. Međutim, sve je do sredstava.

Pitao sam Vas nakon ispadanja od Maribora šta je poenta biti prvak BiH ako će se konstantno ispadati u prvom pretkolu. Tada ste dali zanimljiv odgovor da je poenta u tome da budeš pet godina prvak, pa ćeš u šestoj napraviti iskorak.

- To je tako. Ali šta smo mi imali. Osam mjeseci nakon Maribora nemaš novca da platiš reflektore. Šta ćeš očekivati bez kontinuiteta. Sarajevo je, recimo, krenulo pravim putem, evropskim, počeli su dovoditi ozbiljnije igrače, za šta je trebalo više novca, ali su posustali. Nisu izdržali. Jedina je sreća da živimo u takvoj državi da s mnogo manje novca možeš napraviti nešto.

Čuvanje terena = kohezija

- Treniramo malo u Hrasnici da sačuvamo teren, ići ćemo i u Kiseljak. Neka malo igrači sjednu u auto, provozaju se, popričaju malo jedni s drugima, upoznaju se. U tome je poenta uspjeha. Ne možeš nasilu praviti atmosferu, ali možeš pomoći da se malo ta kohezija pospješi. To je dosta teško.  

Prenijelo me pa sam zaplesao

- Nisam bio planirao proslavu nakon petog gola u derbiju, jednostavno desilo se, prenijelo me. Nisam ni nikome posebno namijenio ples. Istina je da iza klupe imam nekoliko „budaletina“ koji grizu. Ne mislim ništa loše, to su istinski željovci. Kakve ja „budaletine“ imam iznad naše klupe, to je prestrašno. I izletjelo je spontano, doživio sam neko olakšanje.