- U koncentracionom logoru Omarska kod Prijedora svaki metak bio je nagrada. Neprekidno smo slušali bespomoćne krike i vapaje ljudi – sjeća se uoči godišnjice raspuštanja logora Nusreta Sivac.

Ona je u Omarskoj provela najgora dva mjeseca u životu.

S bivšim logorašima i članovima porodica ubijenih u Omorskoj, Sivac će danas obići mjesto stradanja i obilježiti 27. godišnjicu od datuma koji smatraju početkom zatvaranja ovog logora.

- Sjećamo se svih onih koji nisu preživjeli taj logor. Sjećanja ne blijede, meni se čini da je, kako vrijeme odmiče, sve upečatljivije i prisutnije. Nažalost, nisu pronađeni svi oni koji su ubijeni u tom logoru. Naši sugrađani srpske nacionalnosti nisu spremni da nam pomognu da se ubijeni pronađu – govori Sivac.

Svih ovih godina, hrabro i otvoreno govori o stradanjima i zločinima koji su učinjeni u logoru. Među prvima je progovorila o torturama kojima su bile izložene žene.

- Dan smo započinjale brojanjem mrtvih ili masakriranih, koji su bili pobacani na travnjaku ispred zloglasne Bijele kuće. Nekad je taj broj bio zastrašujući. Nekad 25, nekada i više, zavisi od toga kako su naši mučitelji bili raspoloženi - kazala je Sivac.

I danas će preživjeli i njihove porodice pred Bijelu kuću donijeti spomen-ploču, za koju nikad nisu uspjeli dobiti dozvolu prijedorskih vlasti da je postave.

Tako će bivši logor na samo jedan dan postati memorijalni centar.

Za zločine počinjene u logorima na području Prijedora, u Hagu je osuđeno 11, a pred Sudom BiH još četiri osobe.