Prošlo je više od šest decenija od smrti prvog bijeljinskog akademskog slikara – Milenka Atanackovića, koji je u Gimnaziji „Filip Višnjić“ predavao slikarstvo i crtanje od 1920. pa do penzionisanja 1947. godine. Likovnu akademiju završio je u Beču, a potom i trogodišnju specijalnu školu na Akademiji u klasi profesora Kristijana Gripenkerla. Stvaralaštvo Milenka Atanackovića bilo je bogato i raznovrsno.

Portreti po narudžbi

Više od pola stoljeća slikar je posvetio pedagoškom radu i stvaralaštvu. To će mu kasnije pomoći pri slikanju portreta, koji predstavljaju najbrojniji dio njegovog opusa. Portretirao je ugledne građane Bijeljine, radeći po narudžbi. 

Druga tematika njegovog su teme iz života Bijeljine i okolice. To su najčešće pijace i živost koja ih odlikuje, „Stara stočna pijaca“, „Prodaja drva“, „Prodaja žita“... Ogledao se Atanacković i u slikanju pejzaža i ikona. Mnoge njegove slike su nestale, neke su ukradene, nekima se izgubio svaki trag.

Živopisne nošnje

Iako Milenko Atanacković trenutno nema svoju ulicu u Bijeljini, niti postoji galerija s njegovim imenom, poznato je da je ostavio brojna djela o svakodnevnim scenama iz života Bijeljinaca. Posmatrao je i slikao ljude na pijaci, kupce, trgovce, prodavače. Privlačile su ga živopisne narodne nošnje. Česti motivi njegovih slika bile su pijace, zelena, drvna, stočna, te prodavači bureka, vrućeg salepa, kestena... Da ništa drugo nije naslikao, osim zgrade stare općine – Beledije (1913.), iza njega ostao bi neizbrisiv trag.

Da je živio u nekom drugom prostoru i da je imao priliku da nakon Beča ode do Pariza, koji je bio utočište za sve slikare iz srednje Evrope, Atanacković bi se sigurno razvio u slikara evropskog formata, kao što je bio i njegov učitelj i uzor Paja Jovanović.