Jovan Divjak, penzionisani general Armije RBiH, filantrop, predsjednik Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”, danas će sa prijateljima, koji stižu iz cijelog svijeta, proslaviti 25 godina postojanja organizacije na čijem je čelu.
- Neopisivo sam sretan što, zahvaljujući djecoljupcima, filantropima, empatiji prema žrtvama rata, djeci romske nacionalne manjine, djeci sa socijalnim potrebama i mnogim drugima, Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” proslavlja uspješnih 25 godina rada - kazao je na početku razgovora general Divjak.
Najveći uspjeh
Nakon rata, umjesto politici i vojsci, posvetili ste se mladima.
- Od rata je prošlo 25 godina i od tada smo osigurali 70.055 stipendija. Ako to pretvorimo u novac, radi se o skoro tri miliona maraka. Ali, u tome je novac najmanje bitan. Mi smo toj djeci pružili ono što porodica i škola nisu mogle dati. Prošli su kroz razne projekte, psihosocijalne kreativne radionice, ljetovanja, putovanja.
Nikad niste propustili naglasiti da budućnost ove zemlje zavisi od obrazovanja.
- Ja ne kažem da je to budućnost, jer mora biti sadašnjost. Ako danas obrazovanje ne prihvata drugog i drugačijeg, ako ne poziva na mir, toleranciju, razgovore, onda nema ni budućnost. U našoj zemlji obrazovanje je ustrojeno na tri nacionalna projekta, za koja slobodnu mogu reći pomalo nacionalistička. Imamo jednu stranu koja je učestvovala u agresiji na BiH, a ne priznaje genocid, i druga strana, koja hoće svoju budućnost da veže za historiju, kulturu i geografiju Hrvatske, a opet, imamo Bošnjake koji pomalo hoće da budu ekskluzivni.
Nakon 25 godina rada Udruženja, može li se reći da je sada ovo Vaša životna misija?
- Vidite, kad smo počinjali prije 25 godina, nisam vjerovao hoćemo li opstati. Osim moje porodice, mog braka i djece, ovo je najveći uspjeh. Udruženje sa svega troje zaposlenih uspješno realizira misiju koja je jasna i precizna - pomoći djeci i mladima, kojima je ta pomoć zaista neophodna.
Empatija i ljubav
Kroz Udruženje je prošao veliki broj stipendista. Da li bivši stipendisti pomažu Udruženje?
- Mi se držimo onog: Ne govori onaj koji daje, već onaj koji prima. Malo je djece koja su shvatila da, ukoliko pomažu, ne vraćaju Udruženju nego drugoj djeci, koja nemaju priliku da dobiju stipendiju. Više od 4.500 stipendista je putovalo u 18 država Evrope. No, nažalost, mnogi nisu shvatili da dio te empatije i ljubavi koje je bilo prema njima, prenesu i na druge.
Matematika, fizika i skupe svadbe
- Veliki broj majki, supruga, žena koje su u ratu izgubile muževe, ne završava više od srednje škole, neke nisu ni srednju. Djeca su motivisana kada vide kako se ovdje lako dolazi do diploma, do prvih plaća. Eto, nedavno je dečko dobio srebrenu medalju kao matematičar - fizičar, najbolji na svijetu. O tome se ne govori mnogo. Više pričamo o skupim eventima, svadbama...