Samid Kovačević (91) iz Srebrenika najstariji je obućar ne samo u Srebreniku nego vjerovatno i na širim prostorima BiH. Iako je već zagazio u desetu deceniju života, zbog neizmjerne ljubavi prema ovom zanatu, i dalje po nekoliko sati dnevno provodi u svojoj obućarskoj radnji u Titovoj ulici u centru Srebrenika.

Cijene kvalitet

Premda u penziji već skoro tri decenije, u najstarijoj zanatskoj radnji u ovom gradu popravlja staru i izrađuje novu obuću svojim poznanicima i starim mušterijama koje još znaju cijeniti kvalitet ručno izrađene obuće. Popravkom stare i izradom nove obuće bavi se od malih nogu, a  ljubav prema ovom zanatu naslijedio je od oca Huseina, koji je prije Drugog svjetskog rata u Gornjem Rahiću kod Brčkog imao obućarsku firmu s tri zaposlena radnika.

Zanat je završio u Brčkom 1950. godine, a 1957. se preselio u Srebrenik, gdje je otvorio prvu obućarsku radnju u tom gradu. Iako je u tadašnjem Srebreniku, koji je tek nastajao zahvaljujući gradnji pruge Brčko-Banovići, bilo svega desetak kuća, zbog njegovog umijeća obućarski posao je izuzetno dobro krenuo.

Osim stanovnika tek formiranog grada i okolnih sela, u njegovu radnju redovno su navraćale i mušterije iz Gračanice, Gradačca, Brčkog, Bijeljine i drugih udaljenijih mjesta.

– U mojoj radnji, u kojoj sam uvijek uz nekoliko učenika na praksi, imao tri do četiri zaposlena majstora, uz popravku stare obuće ručno sam izrađivao nove cipele, sandale i ostalu obuću. Izrađivao sam i sedla, remenje, hamove i drugu opremu za konjske zaprege. Od ovog posla tada se moglo lijepo živjeti, tako da sam od prihoda iz moje zanatske radnje kupio plac u centru grada, sagradio kuću i školovao djecu – ispričao nam je Kovačević.

Posebna vrijednost

Posebno je vrijedna njemačka šivaća mašina „Singer“, koja je, prema procjeni ovog majstora, stara blizu 300 godina. Naslijedio ju je od oca, a prije njega na njoj su, kako kaže, radili njegov djed i pradjed, a i danas besprijekorno funkcionira.

Nekontroliran uvoz

Kovačević kaže da je sve manje ljudi koji su spremni izdvojiti  mnogo novca za kupovinu kvalitetnih ručno izrađenih cipela od prirodne kože koje se mogu nositi i do deset godina. Problem je, kaže, i nekontroliran uvoz nekvalitetne obuće koji polako uništava ovaj zanat, jer se ljudi sve rjeđe odlučuju za popravak jeftine i nekvalitetne obuće.

Radi bez naočala

Iako je već napunio 91 godinu života, zdravlje ga dobro služi, a i vid mu je odličan, tako da i danas bez upotrebe naočala bez problema može uvući konac u staru obućarsku mašinu. U neuobičajeno dugom radnom vijeku u svojoj radnji je obučio na desetine vrsnih majstora, a kako sam kaže, baveći se ovim poslom od malih nogu, kroz njegove ruke prošlo je na hiljade pari raznih vrsta obuće.

300 kalupa za izradu obuće nalazi se u njegovoj radnji i sve neophodne obućarske mašine koje bi, kako kaže, rado ustupio nekome ko želi nastaviti tradiciju ovog zanata.