Pozorišni reditelj Haris Pašović (57) ovih dana boravi u Grčkoj, gdje dogovara gostovanja predstava na italijanskom festivalu „Mittelfest“, čiji je generalni direktor, a koji će biti održan od 12. do 21. jula.

Moja zemlja

Kaže da će biti održani nastupi umjetnika iz mnogih zemalja, ali ipak iz BiH ovog puta neće biti niko. U Sarajevo dolazi sljedeće sedmice, a na naše pitanje kako to da nikad nije zauvijek napustio rodni grad, iako je imao prilika, Pašović kaže: 

- Cijeli boravak u Sarajevu za vrijeme opsade stvorio je poseban odnos kod nas koji smo bili tu. Publika je značajno učestvovala u tome šta smo radili. U moderno vrijeme nije više toliko važno da li imate adresu u Sarajevu ili Parizu. Imamo reditelje kao što je Danis Tanović, koji živi u Sarajevu, ali radi širom svijeta, zatim Jasmila Žbanić i drugi. Ja ne želim da ostavim Sarajevo. To je moj grad, BiH je moja zemlja. Nisam nikad htio da uzmem državljanstvo neke druge zemlje iako sam imao puno prilika.

Zašto?

- Smatrao sam da u svijetu u kojem je BiH toliko ugrožena, ja ne želim da živim s drugim državljanstvom, ukoliko ne mogu da živim u državi u kojoj sam se rodio. Mislim da mogu doprinijeti kulturnom životu u Sarajevu. Nije sve u količini novca i ugodnosti koju čovjek može da ima, potrebne su i druge stvari. Bosna ima puno šarma, ali i problema koji sve nas uznemiruju. I političkih, ekonomskih i socijalnih.  

Na društvenim mrežama reagirali ste na tuzlanske maturante koji su slavili maturu u majicama „Angela, dolazimo – završili smo“. 

- Da, baš sam se nasekirao kad sam to vidio. To je stvarno strašno, to su djeca koja su rođena poslije rata. Oni su rođeni ovdje, završili školu i moraju da idu u tuđu zemlju da rade i budu hamali, a da ne mogu da pronađu posao u svojoj zemlji. To je zastrašujuće i to me ljuti, moramo se boriti da bude bolje. 

Jesu li mladi uspavani? 

- Mislim da im je jako teško, jako su zbunjeni u većini slučajeva. Vide neku iskrivljenu sliku kako treba da žive, a za to nisu u mogućnosti. Nemaju osjećaj da mogu nešto da urade u ovoj zemlji.  

Evropa vidi

Šta mogu uraditi? 

- Treba da imaju vjeru i snagu da se izbore da napravimo zemlju kakvu svi zaslužujemo.

Veliki je trend odlazaka, ali vidimo da ni u Evropi nije savršeno. Sve je više radikalizma, desnica je jaka... 

- Naravno da nije. Prvo, imate situaciju da ste vi uvijek gost i da vas uvijek gledaju poprijeko, da ste došli u njihovu zemlju da im uzimate posao i novac. To je neugodan osjećaj. I da, Evropa se radikalizira. Vidimo u Austriji, Italiji, Mađarskoj, Poljskoj... I treće, neće vas poslati u velike gradove, već u male, kao što bi nekoga poslali da rade u Čajniče ili Rudo i tu nema mnogo šanse. Naši ljudi su vrijedni i uspješno integrisani i Evropa to vidi. Ali, to je težak put. 

Ipak, kolone ljudi napuštaju zemlju.

- Naravno, svako ima pravo da traži svoju sreću i da ide tamo gdje mu odgovara. Mislim da će, kada političari shvate da je prioritet da se mladima obezbijede zaposlenje i ugodan život, BiH krenuti naprijed. Moramo na širem planu, ne samo političkom nego i socijalnom, kulturnom, da shvatimo da odlazak ljudi iz zemlje, koji je sve intenzivniji i sve veći, ugrožava našu zemlju. Ne na apstraktan način, nego bukvalno ugrožava naše živote i našu starost. „Avaz“ je nedavno objavio priču o tome da je moguće da ostanemo bez penzija, postavljeno je pitanje kako će bez ljudi koji će odvajati od svojih plata penzioneri uopće imati penziju.  

Boriti se za bolje

- Radim s puno mladih ljudi i znam koliko u BiH ima istinski jedinstvenih talenata. Bosna može biti zemlja ugodnog života. I veliki svjetski časopisi stavljaju nas na nezaobilaznu tačku na turističkim putovanjima. Ali, vlada depresija, jer se ništa ne mijenja decenijama. Sve političke partije u BiH su odgovorne i svi političari moraju da prije svega stave interes građana. Svako ima pravo da gradi svoj život kako želi. Uvijek ću braniti to stajalište, bilo to u Bosni ili izvan nje. Ali, isto tako, moja želja i poziv mladima je da se izbore za bolju zemlju – govori Pašović.