Ramazanski bajram veliki je muslimanski blagdan i svojevrsna nagrada za postače, njihov trud, strpljivost i ustrajnost u postu. Bajram je, također, blagdan darivanja, ali i nezaobilazne posjete bližnjima. 

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u bajramskom intervjuu za “Dnevni avaz” govori i blagodatima vjere, stanju društva, ali i o aktuelnim političkim temama.

Vjere je vodič kroz život

Kao vjerski poglavar u BiH, kako vidite stanje našeg društva, zajednice, suživota, odnosa... Na čemu treba da poradimo svi, od političkih lidera do naroda, da nam bude bolje? Koja je Vaša bajramska poruka?

- Etika i moral su bit vjere, ali i bit svih međuljudskih odnosa. Moramo se čuvati vjerskog i svakog drugog formalizma lišenog istinskih vrijednosti. Vjera nije mrtva tradicija naših predaka, ona je vjera u jednog Boga, ishodište svega, ali i uputa koja nas vodi kroz život. To je živa vjera, koja treba da na nas vodi u svakom trenutku našeg života, ona treba da se svojim vrijednostima manifestira kako u našim privatnim životima, tako i u društvu i međuljudskim odnosima.

Ona je od Boga, Milostivog Stvoritelja, i ona nas uzdiže iz ovozemaljskog blata, od kojeg smo stvoreni, na visine odabranog Božijeg stvorenja čovjeka. Ali, to biva samo ako istinski postupamo prema onome što Bog od nas traži, što podrazumijeva, između ostalog, i vjerovanje u dobro i zlo i istrajavanje na tome da se u ovome životu drugima i sebi čini samo dobro, a da se zlu, makar bilo i u našem kratkoročnom interesu, suprotstavlja. Vjera je objavljena da nam bude vodič kroz život, da nam bude putokaz kako da budemo ljudi dostojni emaneta, koji nam je Uzvišeni povjerio ne da bude instrument političke borbe ili podjela među ljudima.

U evropskoj porodici trebali smo, prema obećanjima političara, biti odavno. No, napredak je tek malo vidljiv. Ko su, prema Vašem mišljenju, kočničari na tom putu? Koliko je važno da postanemo dio te velike porodice? Kada vidite BiH u Evropskoj uniji i Sjevernoatlantskom savezu, zašto je to bitno?

Prihvatiti evropske vrijednosti

- Vjerske zajednice ne mogu direktno utjecati na političke procese pa ni na evropske integracije. Mi možemo sa svoje strane pomoći ozdravljenju našeg društva svojim insistiranjem na istinskom učenju naše vjere i dosljednim zastupanjem moralnih vrijednosti. Jer, očito je da mi ne samo da imamo političku krizu nego i krizu vrijednosti, kako onih univerzalnih, za šta su dokaz rasprostranjena korupcija, nepotizam, neodgovornost za opće dobro, nepoštivanje prava slabijih i manjina i svih drugih anomalija kojima svakodnevno svjedočimo, tako i onih evropskih.

Teško je zagovaranjem sistema vrijednosti koji je u suprotnosti sa svim na čemu je ujedinjena Evropa sazdana, barem ona kakvu mi znamo, a ne ova populistička i šovinistička, kakva se rađa, biti zagovornik evropskih integracija. Zato mislim da bi za našu zemlju bilo dobro da počnemo sa prihvatanjem evropskih vrijednosti, a među njima je i, prije svega, pravo građanstva i jednakih prava za svakog pojedinca, bez obzira na to s kojom se identitarnom skupinom on poistovjećuje. Integracije u EU i NATO dale bi ovom prostoru stabilnost i sigurnost, koja nam je tako potrebna kako bi ljudi ovdje živjeli dostojanstveno, kako zaslužuju. Teško je razumjeti da bi se neko tome mogao protiviti, ali eto, vidimo da, ipak, ima onih koji su spremni žrtvovati budućnost ove zemlje i njenih budućih generacija kako bi zadržali stanje u kojem oni mogu politički, ali vjerovatno i interesno, profitirati.

Zemlja nam ostaje bez stanovništva, mnogi za sebe i svoje porodice ne vide budućnost. Odlaze u druge zemlje po komad hljeba... Prema nekim podacima, u posljednjih nekoliko godina manje nas je 180.000. Kako spasiti zemlju od izumiranja? Posebno, kako vidite stanje u Republici Srpskoj kad je riječ o povratnicima?

- Migracije su, očito, globalni fenomen. Mladi i obrazovani ljudi odlaze i iz drugih zemlja i ne samo našeg okruženja. Oni odlaze tamo gdje im se nude bolje prilike. To je u globaliziranom svijetu, sazdanom na neoliberalnoj ideologiji, bilo očekivano. Ali, to ne može biti opravdanje i razlog da se s time pomirimo. Kad kiša pada, ne možemo je zaustaviti, možemo Boga moliti da prestane ili možemo otvoriti kišobran kako bismo se zaštitili.

Na političarima, ali i na akademskoj zajednici i svima nama, je da ovaj problem stavimo među naše zajedničke prioritete. Političari bi, prije svega, trebali razmišljati o osiguranju kvaliteta života kako bi što veći broj mladih, ali ne samo njih, ipak odlučio ostati u domovini, da razmišljaju o tome kako da ubrzaju evropske integracije kako nam se oni mladi koji odlaze da rade u bogatijim zemljama Zapadne Evrope, ne bi morali odricati državljanstva, da vidimo kako da promijenimo zakonske okvire kako bismo dali priliku svima onima koji su bosanskohercegovačkih korijena, da se mogu vezati za ovu zemlju, da ih ohrabrujemo da uzimaju naše državljanstvo, da se vraćaju, a ne da ih, zbog političkog sljepila i straha, kojeg će biti više, tjeramo iz ove zemlje, da počnu institucionalno uvezivati našu dijasporu...

Brojne su mjere i politike koje mogu biti odgovor na ovu pojavu i to bi trebao biti prioritet svih političkih stranaka, bez obzira na njihove afilijacije. Ali, uvjet svih uvjeta ako želimo zaustaviti iseljavanje jeste da prestanemo širiti beznađe i besperspektivnost te da se uhvatimo ukoštac s korupcijom i institucionalnim kršenjem osnovnih ljudskih prava pojedinaca, građana ove zemlje.

Moramo ići za svojim narodom

Ali, istovremeno mi moramo, uvjetno rečeno, ići za svojim narodom i ako on krene u svijet. I tamo gdje su sada, oni su naši ljudi i mi ih trebamo uvezivati. To je jedan od prioriteta Islamske zajednice, tj. nastojanje da bolje uvežemo našu zajednicu, makar u ovom duhovnom smislu. Već sada vidimo brojne izazove na tom putu. Ima ljudi koji još ne razumiju koliko nam je bitno da imamo funkcionalan sistem, instituciju koja nas uvezuje, a ne da se naša veza s dijasporom temelji samo na simboličnom jedinstvu i parolama. U našoj dijaspori, nažalost, ima ljudi koji bi pravili svoje male emirate, a ima i onih koji misle da će, ukoliko ih odvoje od naše duhovne matice, učiniti više Evropljanima. To nije dobro i vrijeme će pokazati da je naše institucionalno življenje islama najbolje rješenje, ne samo za nas nego i za Evropu.

Drugi dan Bajrama je Dan šehida. Koliko je najboljim sinovima vraćen dug za prolivenu krv? U Predsjedništvu BiH sada sjede ljudi koji negiraju državu BiH, negiraju genocid, žrtve omalovažavaju... Kako, onda, da se nadamo boljim danima kad imamo takve lidere?

- I pored svih izazova, bitno je zadržati odlučnost da se istraje. Ljudi koji su ginuli, koji su ranjavani ili su na svojim plećima iznijeli borbu za očuvanje ove države i njenog naroda, bili su tada u daleko težoj situaciji pa nisu odustali. Mi, upravo zbog njih, nemamo pravo odustati. Njima smo dužnici i najmanje što za njih možemo učiniti jeste da čuvamo uspomenu na njihovu žrtvu, da porodicama poginulih, ranjenima i demobilisanima osiguramo život dostojan čovjeka.

Svi političari trebaju uraditi više kako bi budućim generacijama osigurali bolje sutra. To nije teško kako se čini. Ali, za to treba imati volje. Jer, očito je da imamo politike i političare kojima je cilj pokazati kako je ova država neodrživa. Pred njima ne smijemo popustiti. I siguran sam da ova zemlja ima dovoljno patriota iz svih naroda koji to neće dozvoliti i koji znaju da u Bosni i Hercegovini ima dovoljno prostora za sve njene građane.

Još nisam donio odluku da se ponovo kandidiram za reisa

Ove godine su izbori za reisa. Hoćete li se ponovo kandidirati s obzirom na to da ste imali podršku zajednice koju ste u ove četiri godine, slobodno mogu reći, vodili dobro i uspješno?

- Ja tu odluku još nisam donio. Kad je donesem, javnost, prije svega članovi i pripadnici Islamske zajednice, bit će o njoj upoznati. Ono što me raduje jeste da u Islamskoj zajednici imamo veoma mnogo kvalitetnih i izraslih kadrova, koji bi ovaj posao, uz podršku naših muftija, imama, uleme i inteligencije, odnosno svih članova, mogli voditi. Ono što nam je najbitnije i što je crvena linija jeste stabilnost i jedinstvo zajednice kao jedne od temeljnih institucija našeg naroda. To ni u kom slučaju neće niti može doći u pitanje.

Moramo ići za svojim narodom

- Mi moramo, uvjetno rečeno, ići za svojim narodom i ako on krene u svijet. I tamo gdje su sada, oni su naši ljudi i mi ih trebamo uvezivati. To je jedan od prioriteta Islamske zajednice, tj. nastojanje da bolje uvežemo našu zajednicu, makar u ovom duhovnom smislu. Već sada vidimo brojne izazove na tom putu. Ima ljudi koji još ne razumiju koliko nam je bitno da imamo funkcionalan sistem, instituciju koja nas uvezuje, a ne da se naša veza s dijasporom temelji samo na simboličnom jedinstvu i parolama. U našoj dijaspori, nažalost, ima ljudi koji bi pravili svoje male emirate, a ima i onih koji misle da će, ukoliko ih odvoje od naše duhovne matice, učiniti više Evropljanima. To nije dobro i vrijeme će pokazati da je naše institucionalno življenje islama najbolje rješenje, ne samo za nas nego i za Evropu.