Polaganjem vijenaca i cvijeća, učenjem Fatihe i drugim molitvama u Aleji mladosti na Slanoj Banji u Tuzli započelo je komemorativno obilježavanje 24. godišnjice masakra na tuzlanskoj Kapiji.

Tog ratnog četvrtka, 25. maja 1995. godine od granate ispaljene s položaja Vojske RS na planini Ozren ubijena je 71 mlada osoba, a oko 200 ljudi je teže ili lakše ranjeno.

- Za mene je ovo najteži dan u životu. U danima tragedije nije se dogodio nijedan slučaj osvete i to ne smijemo zaboraviti – kaže Selim Bešlagić, ratni gradonačelnik Tuzle, koji je konstatirao da se samo istinom treba boriti protiv laži koje se plasiraju u bh. entitetu RS i Srbiji.

Na vječno počivalište Edina Mujabašića Monyja stigla je tetka Jasminka, jer su njegovi roditelji u međuvremenu preminuli.

- Ne može se riječima opisati taj osjećaj. Onaj ko nije tako nešto doživio ne može ovo nikad razumjeti. Nadam se da će, kada nas više ne bude, omladina posjećivati ovo mjesto i obilježavati dan tragedije, da se nikad više nikome ne ponovi – kaže Jasminka Mujabašić.

Hilmo Bučuk, otac ubijene Lejle, kaže kako je dopušteno zločincu Novaku Đukiću da ode u Srbiju, a ne da pobjegne.

- Imam osjećaj da je svoje prste u sve to umiješala politika – kazao je Bučuk.

Komemorativno obilježavanje najtužnijeg dana u povijesti Tuzle, koji je u Tuzlanskom kantonu proglašen i danom žalosti, nastavlja se polaganjem vijenaca i cvijeća na Kapiji, dok će se u 20:55 oglasiti sirene. 

U to vrijeme prije 24 godine sa agresorskih položaja sa planine Ozren ispaljena je granata, koja je u jednom trenu usmrtila 71 mladu osobu.

Zastave na svim javnim ustanovama i preduzećima bit će spuštene na pola koplja. 

Prosječna starost mučki ubijene tuzlanske mladosti iznosila je 23 godine, a najmlađa žrtva bio je trogodišnji Sandro Kalesić, koji je poginuo na godišnjicu braka svojih roditelja. 

Sud BiH osudio je Novaka Đukića, komandanta Taktičke grupe Ozren koji je naredio artiljerijsko gađanje Tuzle. 

Đukić je najprije osuđen na 25 godina zatvora. Ustavni sud BiH je zbog pogrešne primjene zakona 2014. godine ukinuo presudu Đukiću, a on je u junu 2014. godine osuđen na 20 godina zatvora. Čekajući da ga upute na izdržavanje kazne, Đukić je pod isprikom da ide na liječenje pobjegao u Beograd, gdje i danas živi.