Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović na svečanosti povodom otvaranja Aladža džamije obratio se prisutnima i odaslao jake poruke.
- U ime Allaha milostivog samilosnog. Hvala neka je Allahu jedinome kojem niko nije ravan. Onome koji nas svojom milošću obasipa. On dadne da nam se nekada nešto učini nemogućim, a onda otvori prostranstva radosti, ushićenja zbog iznenadnih puteva i mogućnosti. Mir i blagoslov neka su na Njegovog posljednjeg Poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.a.s., i sve poslanike koji su po istini postupali i na dobro poticali. Riječi su Božije. Božije hramove popravljaju i podižu oni koji u Boga i ovaj svijet vjeruju, i koji molitvu obavljaju i milostinju daju i koji se nikoga osim Boga ne boje.
Oni su, nadati se, na pravome putu. Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše. Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju golemu, kaže Uzvišeni Allah.
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, uvaženi gosti, ekselencije i eminencije esselamu alejkum.
- Blagoslovljen je ovaj dan i blagoslovljen je ovaj skup. S boljim povodom i boljim pozivom se nismo mogli okupiti u ovim vremenima punim izazova i neizvjesnosti. Danas smo sretni i ushićeni, i danas se pred nama otvaraju svjetla radosti i sreće. Danas otvaramo Aladžu, srce Foče, ali i čitave istočne Bosne. Predugo smo bili tužni i zabrinuti, a ovaj lijepi bez svoga simbola, jezgra oko kojeg se svijala čaršija i njene brojne mahale. Predugo je ta mrena bila na našim očima, koja je zaklanjala obzorja naše nade i našeg svjetla.
Sjetit ćemo se u ovoj prilici da je do početka Drugog svjetskog rata Foča imala 32 džamije, a 17 u samoj gradskoj jezgri. I tada je Aladža prednjačila svojom ljepotom. Mnogi su i s Istoka i sa Zapada dolazili da je vide i da joj se dive. Mnogi su s ushićenjem o njoj pisali, ali i o gradu i o ljudima koji su s njenog minbera napajali se porukama mira, dobra i vjere. U vremenima zla, kada je i ona bila iščezla, nestalo je mnogih njenih džematlija, onih koji su se u njenom okrilju okupljali. S njenim ovovremenim dizanjem svjedočimo i nadu da će se to promijeniti i da će dobri ljudi ponovo u njenim hladovima pronalaziti svoj mir i duhovnu okrepu. Neka obnova Aladže osnaži želju protjeranih Fočaka da se vrate i da izgrade svoje domove. Neka ih današnja slika ohrabri u tome. Drago nam je čuti za to da imaju i podršku lokalnih vlasti. S uzdizanjem Aladže uzdiže se i Foča, naša Foča, ako Bog da.
Draga braćo i sestre,
Aladžin graditelj, vakif Hasan Nazir je svoje bogatstvo trošio izgrađujući Foču. U knjigama koje čuvamo u gazi Husrev–begovoj biblioteci u Sarajevu, a koje je on uvakufio, potpisivao, kao i na većini službenih dokumenata nadimkom Fočak. Bio je ponosan na ovaj grad. Osjećao je da mu duguje i da mu treba vratiti dio duga. Vjerujem kako će i brojni Fočaci raseljeni širom svijeta u njegovom primjeru vidjeti uzor i da će vratiti dug ovome gradu i rodnoj grudi. A vjerujem da će i Foča naći načina da se oduži svom dobrotvoru Hasanu, sinu Jusufovom, koji je postavio temelje njenog razvoja.
Ova naša generacija obnovom njegovog legata, njegovog hajrata, vraća makar mali dio haka i ispravlja makar zehru nepravde i zuluma. Toliko mi za sada možemo.
Drago nam je da nismo sami u našoj radosti koju danas osjećamo, kao što nismo bili sami i tuzi kada je bez ikakvog razloga ili opravdanja osim iz čiste mržnje i pokušaja da se historija krivotvori ova ljepotica srušena. Njeni ostaci nisu razvezeni na više lokacija i zakopani u masovne grobnice zajedno s njenim džematlijama. Nju smo popravili, a o njenim nevino pobijenim džematlijama čuvat ćemo sjećanje i upućivati dove Uzvišenom da ih na onom svijetu skupi u džennetskom džematu.
Boli nas što nalogodavci njenog rušenja, pa i brojnih drugih zločina zajedno s direktnim počiniocima nisu adekvatno odgovarali, niti je ikada od nas neko zatražio oprosta. Mi, bosanski muslimani, ne tražimo ništa osim pravde. Današnji dan je pokazatelj da će dobro nadvladati zlo.
Bosanski duh zajedničkog života u različitostima će voljom Božijom preživjeti. Foča će preživjeti. Nadživjet će ona i ta teška vremena mržnje i neprijateljstva. Zato nas raduje kada čujemo da je daleko više onih u Foči koji su žalili za Aladžom kada su je zlotvori srušili, kao što je i puno onih koji su se njenoj obnovi raduju i danas. Prošlost se ne može promijeniti, ali iz nje moramo učiti. Budućnost se ne može predvidjeti, ona se može planirati i na tom planu se mora raditi. A naš plan je da ovdje živimo i da živimo u miru. Zato je bitno da na sve što se dešava gledamo kao na procese i da se uvijek zapitamo na kojoj strani historije smo mi. Jesmo li među onima koji grade, ili onima koji ruše, koji povezuju ljude ili ih razdvajaju, koji ih mire ili zavađaju.
Historija je upamtila ime projektanta i graditelja Aladže Ramadan Aga, učenika velikog Sinan efendije. Upamtit će i ovu generaciju koja je Foči vratila njen simbol. Brojna su imena koja ćemo pamtiti od muftije goraždanskog Hameda ef. Efendića, ambasadora SAD Tomasa Milera, do naše braće iz Turske, a posebno našeg brata Adnana Ertena, direktora Vakufske direkcije Republike Turske.
Preduga bi bila lista svih onih koje bih ovdje trebalo spomenuti. Ali ćemo se pobrinuti da se njihov trud i na ovom svijetu ne zaboravi. A ono što ih čeka kod Gospodara njihova je trajnije od bilo kojeg ovosvjetskog priznanja.
Braćo i sestre,
Na kraju dozvolite mi da vam svima zahvalim, naročito našoj braći iz Republike Turske, njenom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoanu i vladi bez kojih ovaj posao ne bismo priveli kraju. Svim predstavnicima vjerskih zajednica, zvaničnicima države i nižim nivoa vlasti, diplomatskom koru i svima vama. Najiskrenije zahvaljujem na spremnosti da nam se pridružite u našoj radosti.
Pred nama je ramazan. Lakše će nam biti zapostiti kada znamo da će na Aladži ponovo sjati kandilji i da će se čuti glas mujezina s njene munare. Najbolja je to ramazanska hedija i najbolji zalog za našu budućnost - poručio je Kavazović.
