Danijel Vujanović, mladi alternativni umjetnik iz Bijeljine, koji je do sada uradio pet murala na zidovima javnih objekata u Bijeljini, upravo radi mural legendarne pjevačice narodnih pjesama Sofke Nikolić, nekrunisane kraljice sevdaha. Sofka će svoj mural dobiti na zgradi Gradskog bioskopa, nadomak ulice u kojoj je živjela i koja sada nosi njeno ime.

Berlin i Pariz

Danijel Vujanović kaže da murali, kao i grafiti, razbijaju različite predrasude u društvu i ukazuju poštovanje ljudima koji su u različita vremena i na razne načine svijet učinili ljepšim i humanijim.

Sofka Nikolić (1907-1982) u vremenu u kojem je živjela bila je istinska evropska i svjetska muzička zvijezda.

Kada su gramofonske ploče mogli snimiti samo izuzetni muzičari i pjevači, Sofka je 1923., kada je imala samo 19 godina, u Berlinu snimila svoju prvu ploču, na kojoj su bile dvije pjesme „Kolika je Jahorina planina“ i „Kad bi znala, dilber Stano“, i za nju dobila tada najviše evropsko priznanje – „Zlatnu potkovicu“, koje se kasnije zvalo „Zlatna ploča“, zajedno s velikim i slavnim Enrikom Karuzom (Enrico Caruso).

Narodne pjesme

U Parizu je dvije godine kasnije snimila drugu ploču. U Gradu svjetlosti pjevala je iz noći u noć, puna tri mjeseca. Do 1939. snimila je stotinu ploča i bila je prva žena koja je proglašena najtiražnijim pjevačem Evrope. U to vrijeme, samo je Karuzo prodao više ploče od nje. On je bio operna senzacija i pjevao je muziku koju je cio svijet razumio, dok je Sofka pjevala narodne pjesme, do tada nepoznate u svijetu.

Njeni savremenici zabilježili su da je i pjesnik Aleksa Šantić plakao dok je u kafani „Lira“ u Mostaru pjevala njegovu „Eminu“.