Nakon jučerašnje “Ličnosti dana” u našoj novini, po običaju, reagirao je Aljoša Čampara, aktuelni ministar unutrašnjih poslova FBiH. U poznatoj maniri zamjene teza, on je “Avaz” napao za navodnu višegodišnju veleizdaju, a repertoar uvreda sigurno će se izmjeriti pred nadležnim sudom po tužbi za klevetu.
Naprosto, neostvareni mali političar nikako ne shvata da ga Radončić iz visina tornja, odnosno životnog rezultata niti primjećuje niti „zarezuje“ niti hoće da polemiše sa njime.
Ipak, bez spuštanja na nivo raspamećenog Čampare, koji se u SB-u raspričao o svemu osim o našim argumentima, “Avaz” ponavlja jučerašnja pitanja:
Sigurno inozemstvo
Zašto Čampara ne demantira nijednom riječju da su tokom agresije on, njegov brat Dubravko i bliski rođak Denis Zvizdić, kao vojni obveznici, pobjegli iz Bosne i Hercegovine u sigurno inozemstvo?
Zašto uopće ne demantira da je prvi put u životu maskirnu uniformu obukao kad je digao policiju protiv demobilisanih boraca, koji su zaštitu svojih prava tražili putem demonstracija?
Zašto nijednom riječju ne demantira da je bio vjerenik Šejle Jugo-Turković?
Zašto niti jednom riječju ne demantira da njegova familija, na čelu s Denisom Zvizdićem, već vodi predkongresnu i vrlo smišljenu aktivnosti da preuzme SDA?
Zašto ne demantira fotografiju – a ni to, naravno, nije moguće – njega, njegovog brata Dubravka i njihovog “zeme” Senada Avdića?
Čampara, također, niti jednom riječju ne spominje pravosudno-policijsku hobotnicu u liku penzionisanih Meddžide Kreso i Dragana Lukača i procesuiranih Gorana Salihovića i Bože Mihajlovića.
Osim toga, Aljoša Čampara niti jednom riječju ne objašnjava zašto je sa svojom porodicom i njenim užim članovima kukavički pobjegao iz BiH.
Zašto nikad nije bio u Armiji RBiH, zašto nije imao hrabrosti, kao mnogi patrioti, pa i oni koje su iz inozemstva dobrovoljno ušli u BiH i uzeli pušku, da se priključi oslobodilačkim snagama naše zemlje?
Nemoć i frustracija
Umjesto histerisanja i demagoške vriske, uvrijeđeni Čampara mogao bi novinarima “Avaza” objasniti postoji li makar jedna zemlja u svijetu gdje je dezerter izabran za državnog premijera, a njegov bliski rođak za ministra unutrašnjih poslova.
Naravno, spomenute činjenice su neumoljive i iz Čampare izbija nemoć. Iz nemoći se rađa frustracija, koja je dodatno pojačana spoznajom da se i većinski patriotski blok u SDA polako oslobađa dezerterskih kandži, gdje karamazovski puč, praktično, postaje nemoguć.
Očekivano, dezerteri ne mogu imati urođene liderske kapacitete. Zato nikoga ne može čuditi zašto je Denis Zvizdić najneuspješniji predsjedavajući Vijeća ministara BiH od njegovog osnivanja i zašto je Aljoša Čampara jedini ministar kojem su izvještaji o radu pali na Vladi FBiH i, dodatno, iste nije predavao godinama.
Što se tiče “Avaza”, najjača medijska kuća, najcitiraniji bh. medij u svijetu sa već skoro 30-godišnjom tradicijom, nagledao se nesposobnjakovića i prolaznih političara ili umišljenih silnika u vidu Aljoše Čampare i njegove dobro raspoređene porodice.
Oni su sada postali problem cijelog društva, ali prvenstveno SDA. Stoga raduju indicije o njihovom “prvofaznom” sklanjanju s izvršnih na druge pozicije. Početak njihovog kraja više je nego vidljiv, jednako kao i nervoza zbog istinitog pisanja našeg lista. Zato ćemo još jednom ponoviti kraj našeg teksta koji je uznemirio Čampare:
Da je ova zemlja, ne daj Bože, u ozbiljnoj ratnoj situaciji, znalo bi se po tome što bi Čampare prve reagirale – ali iz Minhena.
Oni ne znaju šta je ratna patnja
Kompletna dezerterska porodica, treba reći istine radi, koja je u komunizmu postala poznata po otimačini vile u Neumu (koju Aljoša Ćampara izdaje federalnoj upravi policije preko ljeta), nije upoznala ratnu bol svoga naroda.
Za razliku od stotina hiljada Bošnjaka, oni zbog bijega nisu upoznali šta znači imati šehide u svojoj kući, ići na ekshumacije da se prepoznaju najbliži, šta znači biti žedan i gladan i granatiran konstantno, kao u opkoljenom Sarajevu....
Oni samo znaju šta je vlast, šta su službeni automobili i lična obezbjeđenja koja milionski koštaju građane.
