Prva ovogodišnja kolektivna dženaza podrinjskim šehidima klanjana je danas na mezarju Rakita u Vlasenici, gdje je 21 nevina žrtva pronašla svoj vječni smiraj 27 godina nakon monstruoznih pogubljenja.  

Dženaza-namaz predvodio je muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, koji je u svom obraćanju prisutnima rekao kako su šehidi predugo čekali na vječni smiraj. 

- Istina i pravda moraju konačno pobijediti - rekao je, između ostaloga, ef. Fazlović.

Očev šapat

Posljednji put Nedim Salaharević je oca Muhameda vidio sunčane nedjelje, 13. septembra 1992. godine. Otac mu je šapnuo na uho: „Čuvaj majku“, a onda ga je Predrag Bastah Car zauvijek odvojio od Nedima i supruge Hatidže.

- Uvijek ću pamtiti te očeve riječi. Od njega mi nije ostala ni fotografija. Imam nadu da barem jedna crno-bijela fotografija ima u maminom novčaniku, ali nakon njene nedavne iznenadne smrti, još nemam hrabrosti da otvorim novčanik i pogledam. Moja majka je umrla, a da nije znala da će njen Hamdo, kako smo ga zvali, biti pokopan 20. aprila. Htio sam joj reći dan-dva prije ove dženaze, ali je smrt bila brža. Imam kuću u centru Vlasenice, ali od danas i kuću na mezarju Rakita, gdje su mi jedan do drugog otac Muhamed i brat Edin, te nekoliko metara više, kao da ih gleda s prozora, majka Hatidža – govori shrvan bolom Nedim Salaharević, jedini preostali muški član znamenite porodice Salaharević.

Inače, njegovi preci su nekada bili na čelu Vlasenice i, između ostalog, izgradili su put od grada do manastira Papraća. Zahvalnost im je stigla u proljeće 1992. godine, kada je Predrag Bastah Car u njihovoj avliji zaprijetio da nijedan Salaharević neće ostati živ. Bastah je pred Sudom BiH osuđen na 22 godine zatvora, a Goran Višković Vjetar na 18 godina. I to je sve za 2.500 monstruoznih ubistava, među kojima su braća i otac Mensura Ferhatovića.

Odveden i pogubljen

- Oca Bajru sam pokopao na drugoj kolektivnoj dženazi, a braću Mehu i Mirsada danas. U međuvremenu sam pokopao i trojicu daidža. Moj posljednji razgovor s ocem je bio 24. maja 1992. godine. Naše tadašnje komšije s čarapama preko glava su razvalile vrata na kući, a potom su odveli moju braću. Oca su mi udarili u glavu i on je tako povrijeđen živio u Vlasenici sve do septembra, kada je sa svim drugim starim i nemoćnim sugrađanima odveden iz svoje kuće i pogubljen – kaže Mensur Ferhatović, kojeg je agresija na BiH dočekala u Rijeci, gdje i danas živi.

U kabure na Rakiti spušteni su Hilmo i njegova kćerka Mevlija Ferhatbegović. Po želji porodice, Mustafa Klempić i njegove sestre Nura i Vasvija pokopani su na mezarju Močila... Na Rakiti je ukopan i Sadik Džindo, kojeg je identificirao sin Nebojša Bogosavljević. Do agresije na BiH Nebojša se zvao Edis, a njegov brat Siniša nosio je ime Adis. Nakon pogubljenja njihovog oca Sadika, kojem je svjedočio Nebojša, njihova majka Denka im je predila imena i dala svoje djevojačko prezime. Denka Bogosavljević, nekadašnja prosvjetna radnica, bila je svjedokinja odbrane na suđenju Predragu Bastahu Caru, koji je bio gospodar života i smrti u Vlasenici. Nebojša i Siniša Bogosavljević su u kabur spustili oca Sadika...

Oni su pronašli vječni smiraj

Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici 27 godina nakon pogubljenja ukopani su: Ismet Kavazović, Sejmo Ibrahimović, Meho Ferhatović, Mirsad Ferhatović, Nesib Salkić, Abdulah Gogić, Mevludin Hodžić, Huso Musić, Hilmo Ferhatbegović, Mevlida Ferhatbegović, Adem Hasanović, Akif Smajić, Šahin Čamdžić, Šemsada Čamdžić, Vasvija Klempić, Nura Klempić, Mustafa Klempić, Sadik Džindo, Šaban Durmanović i Muhamed Salaharević.

Bit će obavljena i reekshumacija Mevludina Durmića s mezarja u Kaldrmici na šehidsko mezarje Rakita.

Rezultati agresije

Rezultat velikosrpske agresije u Vlasenici je 2.500 ubijenih civila. Od tog broja ubijeno je 2.227 muškaraca i 223 žene. Među njima je 288 maloljetnika, a najmlađa žrtva je Aida Ahmetović, koja je imala 18 mjeseci kada je ubijena. Najstarija žrtva je Mujo Begić, koji je ubijen u 89. godini.

Zločinci slave tzv. Dan oslobođenja

U nedjelju, dan nakon 16. kolektivne džanaze u Vlasenici, proslavit će se tzv. Dan oslobođenja. Tog 21. aprila 1992. godine u grad u kome je živjelo oko 18.000 Bošnjaka ušle su jedinice novosadskog i užičkog korpusa JNA te paravojne formacije sastavljene od domicilnih stanovnika srpske nacionalnosti. Jedan od vođa odreda smrti je Mićo Kraljević, aktuelni načelnik Vlasenice, protiv kojeg je Sud BiH podigao optužnicu. Na početak suđenja se čeka više od godinu. Svakog 21. aprila oni proslavljaju svoje zločine, jer su u Vlasenici, gdje nije ispaljen nijedan metak s bošnjačke strane, poklali i pobili 2.500 ljudi.

Džaferović: Trebamo graditi zajednički život

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović smatra kako je činjenica da je Mićo Kraljević, načelnik općine Vlasenica, loša poruka za Bošnjake.

- Mi treba da gradimo zajednički život u BiH, da obnavljamo povjerenje, ali istina i pravda su temelj ovog procesa koji je u toku i koji je pred nama. Ovdje smo i da kažemo ljudima koji žive tu da povratnicima treba dati svaku moguću podršku. Oni koji su optuženi za ratne zločine i za koje se zna da su s velikim stepenom vjerovatnoće učestvovali u svemu tome ne treba da obavljaju dužnosti koje će voditi cjelokupnu zajednicu - rekao je Džaferović.