Udruženje građana „Sinergija plus“ i neformalno „Društvo autostopera“ organizirali su i ove godine, već četvrti put, „Putologiju“, seriju od četiri putopisna pripovijedanja koja se održavaju srijedom, u aprilu, u bijeljinskom Muzeju Semberije.

U okviru tog projekta, i 28-godišnja Dijana Kocić, brend – menadžerica iz Beograda, podijelila je sa zaljubljenicima u putovanja u Bijeljini svoja iskustva iz Nepala, koji je posjetila u novembru prošle godine. Do sada je posjetila 25 zemalja.

Najdraži put

Priznaje da joj je putovanje u Nepal najduže, gdje je prvi put na putu provela dvadeset dana s rancem na leđima, bez bližih prijatelja. Nazvala ga je putovanjem u središte sebe, jer je željela da vidi kako je to kad dvadesetak dana čovjek provede sam na nekom putovanju.

- Živjela sam tih dvadesetak dana u izuzetno skromnim uslovima. Svi mi mislimo da je kod nas ovdje sve jadno i bijedno, ali u Nepalu, kada sam se budila u planini, odlazila u poljski WC, spavala u hladnoj prostoriji, pokrivena jorganima i ćebadi opranim ko zna kada, gledala kako ljudi hranu dovoze iz podnožja planine na brdskim konjićima, osjetila sam nešto potpuno novo – priča Kocić.

Kako kaže, kada čovjek vidi sve to i sve te ljude s osmijesima koji žive na Himalaji, onda se mora preispitivati i zapitati u čemu se sastoji ljudska sreća i šta je to neophodno da bi čovjek bio sretan.

Bogatija osoba

- Zbog svega toga moramo biti zahvalni na onome što mi imamo, jer shvatimo da nam za sreću i nije neophodan neki veliki luksuz - kaže Dijana, ističući da je Katmandu doživjela kao grad sa mnogo prašine, ali se divila prirodi, vodopadima, snježnim vrhovima, izlascima sunca na Himalaji, toplini i jednostavnosti zagrljaja s djecom.

Kako zaključuje, putuje zato što uživa u tome da istražuje različite kulture, da upoznaje nove ljude. - Naučim uvijek nešto novo, i o sebi i o zemljama koje sam posjetila. To me čini i bogatijom kao osobom - kaže Dijana Kocić.