Jedna od trajnih funkcija Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MICT) jeste da nadgleda izvršenje kazni osoba koje su osudili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR) i Mehanizam, te da odlučuje po takvim zahtjevima. Ta će se funkcija nastaviti sve dok Vijeće sigurnosti ne odluči drugačije.

Spremnost država

Pojašnjava to u razgovoru za „Avaz“ Helena Egleston (Eggleston), portparol MICT-a, odgovarajući na dileme da li će jednom, kad se i Mehanizam ugasi, postojati opasnost da će ratni zločinac Radovan Karadžić od zemlje u kojoj bude služio doživotnu kaznu moći tražiti te eventualno i dobiti prijevremenu slobodu.

Egleston je kazala i da ne postoji vremensko ograničenje u kojem Karadžić treba biti poslan na izdržavanje kazne. Jedan od faktora u određivanju zemlje u kojoj se kazna izdržava je da ta država izrazi spremnost da osuđena osoba služi kaznu u njihovom zatvoru u skladu sa svojim zakonodavstvom.

- U skladu sa Statutom Mehanizma i drugim odredbama, proces određivanja zemlje sastoji se od četiri koraka. Tako sekretar stupa u kontakt s jednom ili više država kako bi ustanovio da li su spremne da se u njima izvršava kazna. On potom podnosi predsjedniku Mehanizma izvještaj, u kojem se navode države u kojima se potencijalno može izvršiti kazna i druge relevantne informacije. Predsjednik na osnovu informacija koje mu je dostavio sekretar i drugih informacija koje eventualno zatraži, određuje državu u kojoj će kazna biti izvršena, a sekretar izvršava ovu odluku - kaže Egleston.

 Zatvorski uvjeti

Potcrtavajući da su kazne koje su izrečene u Hagu u skladu s međunarodnim zatvorskim standardima i važećim zakonima države u kojoj se kazna izvršava, pod nadzorom Mehanizma, ona navodi i da zatvorski uvjeti moraju biti u skladu s relevantnim standardima ljudskih prava.

- Tu se uključuju standardna minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima koja je usvojio Prvi kongres Ujedinjenih naroda o prevenciji zločina i postupanju s prijestupnicima. Tu su i osnovni principi za postupanje sa zatvorenicima, koje je potvrdila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1990. godine - kazala je Egleston.

Prema propisima Mehanizma, zemlje u koje bi Karadžić mogao otići, između ostalih, jesu: Belgija, Norveška, Finska, Švedska, Njemačka, Poljska, Danska, Austrija, Italija, Francuska, Španija, Portugal, Estonija, Slovačka, Ukrajina i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Može tražiti slobodu ako doživi 93

Egleston je potvrdila da osoba koja je osuđena na doživotnu kaznu mora odslužiti minimalno dvije trećine od 45 godina, znači najmanje 30 godina, da bi ispunila uvjete za razmatranje zahtjeva za puštanje na prijevremenu slobodu. Time je potvrđeno pisanje „Avaza“ da će Karadžić, ako doživi 93 godine, moći tražiti da bude pušten.

Odluku hoće li zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu biti odobren, u skladu sa Statutom i Pravilnikom Mehanizma te Uputstvom za rješavanje po ovom pitanju, donosi predsjednik Mehanizma.

- Molba može biti podnesena na dva načina, od države u kojoj se kazna izvršava ili direktnim zahtjevom osuđene osobe - navodi Egleston.