Bivša saradnica haškog tužioca Džefrija Najsa (Geoffrey Nice) Nevenka Tromp izjavila je danas kako presuda bivšem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću pokazuje da su se na neki način reproducirale stvari koje su već utvrđene u drugim slučajevima.
Komentirajući novinarski upit, konstataciju, o tome da se u presudi nijednom riječju ne spominje Srbija, Milošević ili bilo koji srbijanski dužnosnik, Tromp ističe kako poslije Sloboda Miloševića, predsjednika Srbije u vrijeme genocida u Bosni i Hercegovini, nijedan drugi političar, niti vojni dužnosnik iz Srbije nije optužen za genocid.
- To nam govori da se pravna i sudska naracija i sudska istina o genocidu i zločinima u Bosni završila na nivou Republike Srpske, na nivou Pala i Banje Luke i da su čak i osuđenici poput Vujadina Popovića, Ljubiše Beare i Zdravka Tolimira, osuđeni kao generali Vojske RS - kazala je Tromp, navodeći kako to uopće ne odgovara istini, odnosno da se radi o generalima bivše JNA koji su nakon njenog raspada odmah postali pripadnici tadašnje Vojske Savezne Republike Jugoslavije (državne zajednice Srbije i Crne Gore).
Precizirala je kako su u toj funkciji bili detaširani u VRS, podsjećajući da svaki od njihovih dosijea, uključujući i dosije Ratka Mladića, se nalaze u arhivama bivše Vojske SRJ u Beogradu, a gdje se navodi tačno razdoblje u kojem su imali beneficirani radni staž.
Kada se radi o pravnim i političkim posljedicama pravomoćne presude doživotnog zatvora izrečene Radovanu Karadžiću, Tromp napominje kako protiv te presude nije moguć pravni lijek, ali da je moguće očekivati političke implikacije, jer nijedna presuda na ovom nivou ne može se odraziti na političku stvarnost u regionu.
Bivši predsjednik RS Radovan Karadžić danas je osuđen pravomoćno na doživotnu kaznu, koju mu je nakon okončanja žalbene faze izreklo Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) u Hagu.
Karadžić je prije nepune tri godine u prvostepenom postupku oglašen krivim zbog sudjelovanja u genocidu u Srebrenici, odnosno u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), koji, uz genocid u Srebrenici, uključuju etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata, njihovo trajno uklanjanje s područja u BiH, opsadu Sarajeva i teroriziranje građana glavnog grada BiH granatiranjem i stalnim snajperskim djelovanjem, te uzimanje taoca UN-a.
Radi se o presudi izrečenoj na temelju optužnice od 11 tačaka - dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja.
Prvostepeno (Pretresno) vijeće, međutim, oslobodilo je Karadžića optužbe za genocid u još sedam bosanskohercegovačkih općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, što je u osnovi potvrđeno i drugostepenom, pravomoćnom presudom.
