Neuspjeh međunarodne zajednice počeo je za vrijeme genocida neuspjehom da se spriječe progoni, glad i ubistva civila u selima i gradovima BiH, kazao je uvodničar današnje sesije "Kruga 99" David Petigruv (Pettigrew), profesor filozofije i studija za proučavanje holokausta i genocida na Državnom univerzitetu "Southern Connecticut", te član Upravnog odbora na Univerzitetu "Yale".

Govoreći o temi „Problem na Balkanu: Republika Srpska i neuspjeh međunarodne zajednice", Petigruv je istakao da je neuspjeh nastavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom kada je RS priznata kao entitet unutar BiH.

- Priznanje RS u Dejtonu bilo je legitimiranje zločina kroz koje je nastala i nagrada za počinjeni genocid. Poricanjem genocida i glorifikacijom ratnih zločinaca u RS nastoji se postići cilj - etnička homogenizacija kroz psihičko zastrašivanje - ocjenjuje Petigruv.

Kao jedan od upečatljivijih neuspjeha naveo je i slučaj Vojislava Šešelja, jednog od vodećih, kako kaže, srpskih ideologa mržnje.

- Prije kraja suđenja, Šešelj je pušten iz „zdravstvenih razloga“. Vratio se u Srbiju i činilo se da je doživio čudesan oporavak. Kasnije je izabran u Parlament Srbije, gdje nastavlja promovirati ideju „Velike Srbije“ - ističe Petigruv.

Nadalje kazuje da su neki počiniocii, uključujući Momčila Krajišnika, osuđeni, ali potom i ranije pušteni na slobodu, te su se vratili kao junaci sa dobrodošlicom u Republiku Srpsku.

Napominje kako Haški tribunal također nije uspio uvjerljivo utvrditi da je došlo do državne agresije iz Srbije i Hrvatske, te je prilično doprinio uspostavljanju pogrešnog shvatanja da je agresija „građanski rat“ između tri jednako sukobljene strane.

- Značajno je da Tribunal, također, nije uspio postići osuđujuću presudu za genocid za zločine počinjene na cijelom teritoriju RS, pogrešno tumačeći osnivačku genocidnu namjeru RS - konstatira Petigruv.

Na ovu pogrešnu percepciju, smatra, od početka su utjecali međunarodni mediji i Ujedinjeni narodi, koji su ove zločine nazvali „etničkim čišćenjem“.

- Čak je i 19. novembra 2018. godine članak u „The New York Timesu“ opisao sukob kao „plemensku borbu - pojašnjava Petigruv.

Takve su greške, navodi, izazvale nerazumijevanje genocidne namjere RS i spriječile učinkovit odgovor na produbljivanje političke krize u regiji.

U tom se kontekstu, mišljenja je, možda može bolje razumjeti neuspjeh Ureda visokog predstavnika da nadgleda mirovni sporazum u BiH.

- Suspenzijom Bonskih ovlasti iz 2006. godine, nedjelovanje visokog predstavnika pogoršalo je i nestabilnost zemlje. Nije bilo djelotvornog odgovora na poricanje genocida - ukazao je Petigruv.

Pojašnjava da je ime RS od samog početka bilo „jezično nasilje“, jer je podrazumijevalo da bi, ranije multietnička teritorija, bila samo za Srbe.

 - Naglašavam da žrtvama dugujemo prepoznavanje i isticanje istine, i poduzimanje djelotvornih mjera kako bismo osigurali budućnost jedinstvene, multikulturalne BiH – kazao je.

Ravnogorskom pokretu, jasan je Petigruv, mora se zabraniti marširanje Višegradom i drugdje u spomen na nacionalističku i fašističku četničku tradiciju od Mihailovića do Šešelja, a preživjelima dopustiti postavljanje spomen-obilježja žrtvama u Prijedoru, Višegradu i drugim mjestima.

Na pitanje o izjavi bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Kristijana Švarc-Šilinga da mu Amerikanci nisu dozvolili da smijeni Milorada Dodika, kazao je da su 'Bonske ovlasti' koje su mu dodijeljene 1997. godine suspendirane 2006. te se na taj način obeshrabrilo njegovo izvršno djelovanje.