Minijaturni stan za tkanje ili peć „fijaker“, knjige, značke, ratna pisma i poruke, očeva duhanska kutija, oko 4.000 porodičnih fotografija, samo su djelić privatne zbirke Goraždanina Huseina Bijedića.

Pojašnjava da je mala peć u funkciji bila u ratu, kada se sa malo drveta u njoj mogla skuhati kafa. Drugi dio zbirke, koji zauzima sve dijelove njegovog doma i pratećih objekata, su tekstovi i prilozi iz novina, od kojih su neki ukoričeni u knjige.

- Redovni sam čitalac „Avaza“ i najveći dio su njegovi tekstovi. Imam kompletnu zbirku „Sedmice“, zatim „Porodicu i zdravlje“, „Express“ od prvog broja do danas, „Global“ koji je nekada izlazio, zbirku karikatura.

Imam i „Glas Goražda“, skoro sva izdanja. To je na neki način historija, a tu nalazim i svoj mir – kaže Bijedić.

Izvještaje iz novina podijelio je po segmentima, pa je od njih u štampariji napravio i knjige posvećene prirodnim ljepotama BiH, uređenju doma, privatizaciji u BiH, a jedna nosi naslov „Lopovluci“.

– Tu je sve što je nezakonito stečeno. Izvještaji o tužbama pokrenutim zbog nekakvih državnih udara, pljačke u fabrici duhana, „Azotu“ – pojašnjava Bijedić.

Prikupio je i podatke o svim Bijedićima koji su porijeklom iz Lastve kod Trebinja, a danas ih ima svuda.

Završio je Tehnološki fakultet u Tuzli 1971. godine, a do 1992. radio u Fabrici azota u Goraždu. Cijeli rat proveo je u ARBiH, demobilisan je u činu natkapetana 1997., a potom radio u Agenciji za privatizaciju BPK, gdje je desetak godina bio i direktor.

Penzionisan je tokom spora pred crnogorskim pravosuđem u vezi s prodajom višemilionske imovine GP „Drina“ za mizernih 266.000 eura.

Zbirka za ljubitelje dobre kapljice

Godinama je Bijedić prikupljao i različite vrste alkoholnih pića, a dio kolekcije, posebno manja pakovanja, podijeljena su i popijena tokom rata.

– I prije rata sam skupljao, pogotovo „unučiće“, ali i neke neobične flaše. „Unučići“ su uglavnom „stradali“ u ratu. Nisam ljubitelj alkohola, ali znao sam kome to dobro dođe. Iz ove kolekcije sam intimno vezan za tri flaše – liker „maraska“ koju sam dobio kad sam diplomirao 1971., liker iz 1976. koji sam donio ocu kad sam se vratio iz Njemačke, a imam i bocu užičke „klekovače“ koju sam dobio 20. januara 1980. godine - sjeća se Bijedić.