Mediji u našoj zemlji, ali i regionu, posljednjih dana pišu o Marku Beljanu iz Livna kao svjetskom čudu. "Čudo u mostarskoj bolnici", "Prohodao nakon 16 godina", "Nevjerovatna priča iz Livna, ustao na noge", samo su neki od naslova tekstova o Coti, kako Beljana zovu prijatelji i poznanici.
Sve je krenulo iz mostarske Sveučilišne bolnice, kada su objavili informaciju da je Beljan 16 godina bio nepokretan i da je sada konačno prohodao.
Blagi poremećaj
Reporteri "Dnevnog avaza" posjetili su jučer Beljanovo rodno selo Lopatice, desetak minuta vožnje od Livna. Cotu smo zatekli u kafani "Seljak", gdje je sjedio s prijateljima. Križao je posljednji listić igre na sreću i ispijao kafu.
- Marko, evo došli da te vode u parlament, pametniji si od pola njih - govori konobar Mišo Mišković, gazdin sin.
Svi se smiju. I Beljan se smije.
- Marko se vazda smije. Zato ga ne vodimo na sahrane. To je naš Goran Bare, isti on. I rokeri su obojica - dodaje gazda Vinko Mišković.
Beljana pitamo je li tačno da nije mogao hodati 16 godina i da je sada ozdravio.
- Ja nisam mogao hodati samo kad sam beba bio, to je jedno godina i po mog života - govori nam.
Njegovi prijatelji pričaju umjesto njega:
- Bio je čovjek bolestan, bio je na liječenju i u Zagrebu i u Mostaru. Ali, nije bio nepokretan! Pa on je više kilometara napravio od svih nas. Ne znam, nekome je, izgleda, trebala senzacija. I niko od tih koji pišu da je Cota invalid, nije došao ovamo. Svaki dan sjedimo, on nekoliko puta ide do Livna.
Zezaju se na Beljanov račun.
- Sad ćeš biti popularniji od Tite - govore kroz smijeh.
Ipak, činjenica je da je u bolnici u Mostaru, ali i u Zagrebu, dobio ozbiljne dijagnoze.
- Imao sam ja problema. I sad sam bolestan. Ali sam mogao i mogu hodati. Najgore mi je što ljudi ovdje znaju ko sam i sad se zbog onoga što se piše svi smiju i zezaju me - dodaje Beljan.
Kaže da je posljednji put otišao u bolnicu poslije Božića, a izašao poslije Nove godine.
- Pišu da je stalno išao doktorima u Zagreb. Nije bio tamo pet godina. I godine su mu pogriješili, on ima 52 godine, a ne 54 - dodaje Vinko Mišković.
Bog pa doktor
Cota ne želi napadati doktore, kaže: „Bog pa doktor!“
- Evo, samo da još jedan krug odigram i idem u Livno – veli Beljan.
Vinko i Mišo kažu da on stopira, a ako mu niko ne stane da ga poveze, on ode pješice.
Šta je izjavila doktorica iz Mostara
Nataša Pejanović-Škobić, specijalistica neurologije u Sveučilišnoj bolnici Mostar, za bolnički list „Glas zdravlja“ kazala je da je kod pacijenta bolest počela 2002. godine.
- U principu, on je bio potpuno nepokretan čovjek, vezan uz postelju, nije govorio, nije jeo, nije mogao kontrolirati stolicu, mokrenje, uistinu težak bolesnik, jedan od onih koji predstavljaju pravi izazov za postavljanje točne dijagnoze i uključivanje odgovarajuće terapije, ali isto tako i jedan od onih bolesnika zbog kojeg ste istinski sretni kada ga vidite oporavljenog kako normalno hoda, priča, jede i samostalno funkcionira za tako kratko vrijeme nakon uključenja odgovarajuće terapije - istakla je dr. Pejanović-Škobić.
