Jasmin Čaušević, čovjek koji je 1992., u svojoj trinaestoj godini, u selu Bišćani kod Prijedora preživio strijeljanje, umro je u nedjelju, 3. februara, u 40. godini.

Čauševiću je te ratne 1992. godine ubijen otac, a strijeljanje nisu preživjele ni njegove mnogobrojne komšije, čija su tijela pronađena u masovnoj grobnici Tomašica.  

Upravo te ratne traume ostavile su vidnog traga na njegovo zdravlje, no on se trudio da bude velik i dobar čovjek. Senudin Safić, novinar i hroničar dešavanja u Prijedoru, podsjeća da je Čaušević bio i veliki humanista, koji je mnogim pomagao.

- Bio je bogobojazan čovjek, koji je vjerovao u Sudnji dan i to da će svi oni koji su počinili zločin u Prijedoru kad-tad odgovarati, ako ne na ovom, onda na onom svijetu. Bez teških riječi je ovo govorio. Imam osjećaj da mu je srce puklo od nepravde, od svega što je gledao, od identifikacionih hala do kolektivnih dženaza - kaže Safić.

Čaušević je iza sebe ostavio majku Seniju, suprugu Selmu, sina Muaza, braću Ervina i Mehmeda, snahe, brojnu rodbinu, prijatelje komšije. 

Jasminu Čauševiću dženaza će biti klanjana u srijedu, 6. februara, u 14.30 sati, nakon ikindija-namaza, a ukop će biti obavljen na mezarju u Hambarinama kod Prijedora.