Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u svojoj je božićnoj poruci rekao da i u ovom velikom kršćanskom prazniku božanska prisutnost jača čovjeka, pomaže mu prosvijetliti srce i pamet i donosi svjetlo u život, što se ne smije zaboraviti ni pod "diktaturom materijalizma" i baš zbog te diktature valja jačati vjeru i njene trajne vrijednosti.

Posebnu poruku ohrabrenja kardinal je uputio Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pozvavši ih da, uprkos izazovima svakodnevnog života, ne posustanu u vjeri i da se pouzdaju u Boga, jer sve je prolazno pa i nepravedni zakoni.

Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:

- Nebo ne posjeduje ništa više nego što mi posjedujemo u Presvetom Oltarskom Sakramentu, iako na različit način. Zahvaljujući Presvetom Oltarskom Sakramentu, Isus Krist je uvijek i sada, kao i za vrijeme svog boravka na zemlji, Emanuel, Bog s nama!“ Tako je svojedobno poručio vjernicima sluga Božiji Josip Stadler (usp. Poslanica vjernicima za korizmu, 11. 2. 1909.). 

Kao njegov nedostojni nasljednik ponavljam te njegove riječi u slavlju Božića, kako bismo postali svjesni Otajstva kojeg slavimo i velike ljubavi Božije koja je s nama te iz toga crpili snagu u izazovima svakodnevice.

Radosna priprava i slavlje Otajstva

„I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ (Iv 1,14). Druga Božanska osoba je uzela tijelo pod Marijin srcem i ona ga je u božićnoj noći rodila. „I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle…“ (Lk 2,6-7). Taj veličanstveni događaj se tako tiho dogodio, a odjek traje do danas i trajat će do u vječnost.

Nema nijednog kršćanina kojega neće obuzeti neka topla radost „pri srcu“ baš ovih dana iščekivanja i proslave Božića. Unatoč diktaturi materijalizma, mnogi će se itekako duhovno pripravljati i pripraviti za slavlje rođendana Isusa Krista. Na osobit će način kroz došašće pohađati i slaviti mise zornice te obaviti ispovijed – dakako, oni koji se mogu ispovjediti, a koji ne mogu u sebi će probuditi vjeru i kajanje, kako bi se to Otajstvo dogodilo i u njihovom srcu. Uz dobivanje oproštenja od Gospodina, i mi moramo jedni drugima oprostiti, jer nema božićnog mira bez praštanja i pomirenja.

Bog je s nama, ne smijemo bježati od Njega

To što se dogodilo u božićnoj noći, to se događa kod svakog slavlja svete mise, jer taj isti utjelovljeni Isus, sada ne povijen u pelene, nego pod prilikama kruha i vina, ostaje Bog s nama – Emanuel. Ono što nebo ima to smo Isusovom žrtvom na križu i njegovim uskrsnućem i mi u ovom zemaljskom proputovanju dobili. Bog je s nama. Štoviše, On je obećao trajno ostati s nama.

Dok slavimo tu radosnu stvarnost – da je Bog s nama, želimo postati svjesni kako kao vjernici ne smijemo bježati od Njega, nego tražiti vrijeme koje ćemo provesti s Njime. Otvoriti mu svoje savjesti, svoja srca, svoje duše, svoj život, neka se udomi jer zato se i utjelovio i rodio da bi bio s nama.

Vjernost Bogu unatoč nepovoljnim „vjetrovima“

Međutim, svjedoci smo kako je u svijetu i odviše „vjetrova“ – bez obzira s koje strane dolazili i gdje bili začeti – koji nam gase tu radost obavijajući nam „crnilom“ svake vrste. Ipak, unatoč tomu ako svoju „kuću vjere“ gradimo na stijeni, ona ostaje postojana neovisno koliko vanjske okolnosti bile nepovoljne (usp. Mt 7,24-25). Ne tražeći imaginarnog vanjskog neprijatelja niti upućujući na koga nego se suočavajući s vlastitim strahovima, lutanjima i nedosljednostima, trebamo si posvijestiti svetopisamsku istinu: „Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: s nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!“ (Ps 46,7-8).

Božija prisutnost u našoj društveno-političkoj svakodnevici 

Stoga, kada nas zahvati beznađe, potištenost ili klonemo duhom, iz božićnoga otajstva iščitavamo: Bog je s nama; tu je ostao u Otajstvu presvete Euharistije da nas hrani, da nas jača, prosvijetli srca i pameti te donese svjetla u naš život.

– I onda kada nam zaniječu naša prava i pogaze dostojanstvo djece Božije, dođimo k Njemu prisutnom u Euharistiji, kako bismo sebe našli u Njegovoj ljubavi.

– I kada nam žele nametnuti nepravedne pa i neprirodne zakone, ne treba se bojati: uvijek je bilo „careva i vladara“, „Heroda i mudraca“ koji su – uznemireni zbog koječega (usp. Mt 2,3) – htjeli provoditi svoju samovolju ne žaleći ni ljudske živote. No, život na ovoj našoj rodnoj grudi toliko nam je puta pokazao kako se vlasti i društvena uređenja vrlo brzo smjenjuju. Zato razaznajemo da se ne smijemo dati pokolebati ni zavesti nego svoje pouzdanje staviti u Boga (koji je) s nama.

– I onda kada bi nam mnogi, iskrivljujući povijest, htjeli oprati pamćenje; zabraniti nam misliti svojom glavom – jer to nije u interesu stranke; i vladati nama kao da smo njihovo vlasništvo; ne klonimo duhom jer sve ovozemaljske „bogove“ koje je društvo izrodilo, Vladar neba i zemlje pozvao je (ili će pozvati) da polože račun pred Njega. Zato prihvatimo Isusovu blizinu i s Njime živimo svoju sadašnjicu i svagdašnjicu, jer On je i došao da bude Bog s nama. 

– I dok laž i koristoljublje zamagljuju pogled javnosti te nam ne daju stati uz Istinu, Bog s nama je onaj koji ravna naše stavove, naša uvjerenja i to smo dužni prenijeti našim pokoljenjima. Sav nametnuti i agresivni relativizam će proći, a Božja će ostati. Zato želimo vjerno i ustrajno na Božjem putu ostati. Zato nam je, sestre i braćo, važna sveta Misa nedjeljom, ali i onda kada god možemo sudjelovati, jer tu susrećemo živoga Isusa.

Prepoznati Božiju blizinu

Sjedinjeni s Njime i živeći u Njegovoj blizini osjetimo kako odjekuje Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ (Mk 9,7). Ako smo svjesni da smo voljena Božija djeca u nama će živjeti snaga vjere i nade unatoč svih izazova svagdašnjice. Zato slaviti Božić znači da nam valja prepoznati Božiju blizinu i u njoj naći izvor snage i nade.

U Isusu nađimo uporište za čuvanje - obiteljskog gnijezda, rađanje i odgoj djece, za vjernost u braku, za međusobnu slogu i zajedništvo, za snagu praštanja i pomirenja te živimo u njegovoj ljubavi.

Dok budete promatrali uprizorenje Isusova rođenja u jaslama, otkrivajmo tu Božiju ljubav darovanu u siromaštvu i poniznosti. To isto Otajstvo prepoznajemo u pričesti, jer Bog se nije bojao roditi i ostati nam tako blizu da se sjedini s našim srcem, da bismo počeli misliti i osjećati kao On.

U tom duhu, na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo i neka vam je sretna i blagoslovljena Nova 2019. godina!