Valentina Marinčić, ambasadorica Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, uputila je danas otvoreno pismo članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću povodom intervjua koji je dao za "Vijesti.ba".

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Gospodine Komšiću,

Poslušah pozorno Vaš intervju, danas 22. decembra 2018. godine na portalu "Vijesti.ba", i usprkos mojoj vrlo drugačijoj prethodnoj namjeri da se iz posljedica ovog Vašeg jurišničkog pothvata veleposlaničke čistke nekako izvučem sa što manje ogorčenosti i sa što više dostojanstva, za zemlju i za mene osobno, zbilja nisam uspjela da se uzdržim od najsnažnijeg poriva da Vam se otvoreno obratim. Drugačije i ne mogu. Imam za vas nekoliko pitanja i nekoliko odgovora. 

Dva puta ste jutros i vrlo naglašeno kazali – mi u Sarajevu .... onda mi ovdje imamo problem, .....a oni dole... Zapanjena, jer sam mislila da smo svi mi u jednoj državi koja se zove Bosna i Hercegovina. Tko ste vi u Sarajevu, a ko su ..... ovi ... dole? Šta to znači i može li se očekivati da se njima .... dole....... u slučaju daljnjih neslaganja još pošalju kakva oklopna vozila? Božić je, pravo je vrijeme da se njima dole pokaže tko je sila. Kao da bi to njima dole bilo išta novo.

A sad dopustite i par odgovora.

Prvo, veleposlanik ili ambasador Bosne i Hercegovine, ovih dana i godina, zapravo, poštovani gospodine Komšiću, već veliki broj dana i godina, ne može u vanjskom svijetu provoditi politiku jednog – bilo kojeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili bilo koje stranke. Da sam ja samo jednom otišla u FCO – britansko ministarstvo vanjskih poslova ili, pak, u nizozemsko ministarstvo vanjskih poslova, i sugovornicima kazala nešto što izlazi iz skupine od, nažalost, ne prevelikog broja rečenica koje u Predsjedništvu BiH imate usuglašene, ja tamo više nikad ne bi mogla ući. Niti bi me oni ikada više pozvali – ja bih za njih kao predstavnica Bosne i Hercegovine bila završena priča, past tense, finito. Ako ste Vi u Beogradu provodili politiku Vaše stranke (iako mi i dalje nije jasno kako Vam je to polazilo za rukom), pa naravno da ste trebali dati ostavku! Kažete da ste protivnik politike HNS koju su opozvani veleposlanici trebali provoditi. Ja ne znam za postojanje vanjske politike HNS i u petnaest godina moje karijere kao BiH diplomate, nikad i nitko mi nije nikakav naputak o provođenju nekakve vanjske politike koja nije vanjska politika Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju osobno dr. Dragan Čović, sve što sam ikad čula je bilo EU i NATO, NATO i EU. Reformska Agenda, Agenda 2030, sudjelovanje u mirovnim operacijama...

Ako niste znali, a jasno mi je da niste - u zemljama gdje BiH ima diplomatska predstavništva i posebno u zemljama Europske unije - sugovornici su nerijetko bolje informirani o tome šta se tačno u zemlji dešava i jako dobro znaju kakva nam je vanjska politika, i ako mislite da će veleposlanici koje ćete Vi imenovati po svijetu provoditi neku Vašu politiku, ili će veleposlanici koje je imenovao predsjedatelj Dodik, provoditi neku njegovu politiku - grdno se varate. Ako je to razlog naše smjene, moram Vam otvoreno reći da je Predsjedništvo uzalud dalo nalog da se potroše ogromna proračunska sredstva da se vrate i pošalje novih skoro 30 šefova misija i tako dodatno ugrozi rad Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Moram Vas informirati da je, pored potpune zbunjenosti i nerazumijevanja vaše čistke, to jedno od najčešćih pitanja koje mi ovih dana postavljaju kolege ekonomski mnogo razvijenih zemalja koje živo zanima znamo li koliko će ova zabava koštati Bosnu i Hercegovinu?

Drugo, pitanje famozne fotografije.

Ne znam za vas gore u Sarajevu, ali znate šta su nas u Mostaru stariji učili i za koju pogrešku su nas najviše ružili? Kad udarimo na manje od sebe ... u Mostaru nije bilo većeg grijeha. Nitko od vas u Sarajevu, niti u jednom jedinom trenutku ljetos nije upitao ni tko smo mi ljudi sa zloglasne fotografije, ni kako radimo, ni kako smo radili, šta imamo od škole, ni šta - ne daj Bože – znamo i umijemo.... Izvrijeđali ste nas samo zato što ste to mogli. Jer na određenim medijskim platformama ne da je otvoren prostor za lov na slabije (one koji tim platformama i medijima nemaju baš lagan pristup), nego za taj lov imaju stalno otvoren javni natječaj. I kad se predstavnik ovih dole nešto požali - znate šta je najlakše i šta upali baš svaki, ama baš svaki put? Nazvati ga ustašom i fašistom. Zar može lakše? U razvijenom demokratskom društvu ovako nešto se bi se jednostavnim jezikom nazvalo "Bullying". I svi oni koji su to šutke promatrali ljetos, a i ovu hajku danas promatraju, a da se isto nisu nikada upitali jesmo li stvarno krivi za ono za šta smo optuženi, ili imamo li možda majke i očeve, braću i sestre koji ne spavaju zbog napisa i komentara ispod tih napisa ispunjenih najstrašnijom zloćom i mržnjom - neka ih je sram!

Nitko od vas u Sarajevu ljetos ne upita - šta se razgovaralo na toj večeri? Pa koristim prigodu da Vas informiram. Većina nas tada prisutnih dugo se znamo, radili smo zajedno i iskoristili smo ta dva ili tri sata da, kao profesionalci, progovorimo o najrazličitijim stvarima o kojima se obično i razgovara prije preuzimanja novih destinacija. Pitali smo jedni druge i odgovarali jedni drugima na pitanja kao što su - u Beču ste organizirali promociju ekonomije, koga ste zvali, kako ste našli sponzore, jesu li vam bili predstavnici Komore, FIPA-e? Koliko imate dijaspore, koji vid dokumenata vam se najviše traži...... koliko viza mjesečno izdajete....Zovu li vas na sastanke HoMs-a (sastanci šefova misija članica EU tamo gdje oni postoje). Razgovarali o bosansko-hercegovačkim vinima i siru, i kako da ih promoviramo. Što se tiče dr. Čovića, sve što je taj čovjek rekao bilo je - radite svoj posao, budite najbolji, vi ste veleposlanici Bosne i Hercegovine. Ni riječi više.. nikakav naputak.. Samo nas je neko to trebao pitati.... možda je bilo jednostavnije nego nam unaprijed presuditi i poslati nas na vješala. Veleposlanik koji je čak gotovo zadnji iz skupine preuzeo dužnost u Jordanu, ali je vaš osobni prijatelj i kao takav čujem nije opozvan (spomenuste da ste nas opozvali i zato što smo i jer smo tek otišli), čini mi se tu je večer sjedio vrlo blizu dr. Čovića (puno bliže nego ja u svakom slučaju) i sigurna sam da smo oboje dobro i isto čuli – veleposlanici ste Bosne i Hercegovine. Pitam se, kad se ovih dana ujutro u Jordanu ustane, kako se osjeća kada se pogleda u ogledalu. 

Dopustite mi i da vas informiram kako sam ja radila u Londonu u ova četiri mjeseca. Prije nego li sam, kao novi veleposlanik u gradu išla kurtoazno posjetiti svoje kolege, u skladu sa uobičajenom praksom, tajnice su razmijenile životopise. U mom je bilo dovoljno da me dočekaju otvorenih ruku i s poštovanjem. Da me, nakon živih i zanimljivih razgovora, osobno isprate do izlaznih vrata. Sukladno mom osobnom vjerovanju kako diplomati malih zemalja moraju uložiti dvostruko više truda, vremena i šarma kako bi zemlje koje predstavljaju bile vidljivije - prihvaćala sam sve pozive i ubrzo, zajedno sa suprugom, postala rado viđeni gost. Obišla dijasporu – evo u zadnja tri dana, nazivaju, šalju poruke potpore. Znate gospodine Komšiću, kod njih nema – vas gore i njih dole. Neko večer, sjedim u domu mojih prijatelja iz UN dana, Alžirca i Libanonke, zblanutih i u šoku, kad zove čika Mišo Marić, nudi najiskrenije rječi utjehe i potpore koje me uvjeravaju da .... nisam ja mogla od djeteta, kasnije djevojčice iz Mostarskih kiša, u čijem je odgoju, uz moje roditelje koje je poznavao i cijenio, sudjelovao - izrasti u državnog neprijatelja...

U Veleposlanstvu u Londonu smo prvi put u povijesti organizirali svečani i dobro posjećeni prijem za Dan Oružanih snaga BiH, adaptirali dijelove zgrade Veleposlanstva i informirali o Brexitu svaki dan – mada to vjerojatno sve zajedno nije niti važno i nije mjera ni dobrog ni lošeg rada, ako se on mjeri mjerilima, sad na ovom mjestu opet moram upotrijebiti Vaš izraz – vas u Sarajevu i sada mi na ovoj tački teksta već jako nedostaje Vaše objašnjenje – na koga ste tačno mislili?

Na, kraju dopustite mi da Vas podsjetim kako sam ja državni službenik te kako je nešto od zakonskih propisa u ovoj zemlji još uvijek na snazi i to takvih da Vas sprečavaju (iako bi to Vama očigledno pričinilo veliko zadovoljstvo) da me hitite na ulicu... Pri tome ću nastaviti raditi kao što sam i do sada, savjesno i u interesu moje zemlje, koja me za to uostalom i plaća. Kada je BiH bila u Vijeću sigurnosti, moj otac je iznenada i teško obolio. Otišla sam kući samo da ga sahranim, odmah se vratila u Njujork, stisnula zube i nastavila raditi za državu Bosnu i Hercegovinu. Ništa što je ispred mene ne može biti tako teško kao što su bili ti dani. Zato ću i dalje savjesno i profesionalno raditi i strpljivo čekati da državi (a ne ni gore, ni dole) ponovno zatreba struka i osoba koja je, ne samo voljna nego, eto pomalo i zna kako raditi. Mala zemlja u najvećoj je potrebi za profesionalcima, iz svake struke.

Za kraj - članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, umjesto da se bave osobnim nadmudrivanjem, osvetama i iživljavanjem nad ljudima koji pošteno rade za ovu zemlju, bolje bi svoje vrijeme utrošili na to da kreiraju i daju jasne i jedinstvene kriterije za obavljanje diplomatskih poslova, te da osiguravaju jasne instrukcije veleposlanicima o tome šta i kako da pričaju po svijetu. Bez vas gore i njih dole. Podržite radije konačno donošenje Zakona o vanjskim poslovima Bosne i Hercegovine.

Jer sramotu koju ste nanijeli Bosni i Hercegovini smjenom dvije trećine najviših diplomatskih predstavnika je ogromna. Ili, da prenesem komentar jednog od mojih EU kolega koji je, simpatizirajući sa mojom situacijom, rekao da uvijek može i gore: u prošli petak su veleposlaniku male južnoameričke zemlje u Londonu javili da je smijenjen i da mu zamjena stiže već u naredni u ponedjeljak, ali za razliku od te male i na glasu kao diktatorske zemlje, Bosna i Hercegovina sebe vidi u Europskoj uniji, sve zajedno sa europskim pravilima i normama.

Valentina Marinčić,

Veleposlanica Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske

London, 22. decembra 2018. godine.