Kada čovjek 50 godina živi u bliskoj zajednici i komunikaciji s osobama koje, svaka za sebe, imaju određeni dignitet i predstavljaju ličnosti, onda je rastanak od takvih ljudi uvijek veoma težak.
Nikad u konfliktu
Pogotovo je to slučaj kad se čovjeku dogodi kao što se meni dogodilo, da se iz takvog komšiluka odselim pod okolnostima koje mi nisu dozvolile da se na odgovarajući način oprostim od dugogodišnjih susjeda, prijatelja. To su ljudi koji su mi pomagali u mnogim situacijama, iskazivali mi i poštovanje i dobre želje, sa mnom komunicirali uvijek s velikom radošću i pažnjom i pružali mi zadovoljstvo da živim u ljudskoj zajednici u kojoj nikad nije došlo ni do kakvog konflikta.
Ako nisam mogao, kao što bi to trebalo da odem, od stana do stana i poselamim se i pozdravim s gospođom Esmom, ako nisam mogao da se pozdravim s mojim dragim Barbićima, ako nisam mogao da se pozdravim s Mandićima, a pogotovo s mojim ljubimcem, njihovim sinom s kojim sam se tako rado sretao, ako nisam mogao da se pozdravim i poželim sve najbolje mome komšiji Savi, ako nisam mogao, također, da izrazim svoju zahvalnost za mnogobrojne usluge i dobre želje koje mi je uvijek iskazivala gospođa Laketa i najzad, ako nisam mogao da se pozdravim i poselamim s mojim komšijom Kupusovićem, koristim ovu priliku da im svima skupa izrazim veliku zahvalnost.
Lijepe uspomene
Zahvalnost za pažnju koju su mi 50 godina pružali, činili mi ugodnim stanovanje u kući broj 2, u ulici Hazima Šabanovića, i zajednički stvorili sa mnom brojne uspomene i lijepe časove.
Svima želim sve najbolje u životu i izražavam svoju žalost što nisam u mogućnosti da s njima komuniciram onako kako sam to činio godinama.
Pozdrav!
