Bosanskohercegovački intelektualci okupili su se jutros u Sarajevu da bi raspravljali o odgovoru na Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, o kojoj je raspravljao Hrvatski sabor.

Kako su naveli u saopćenju, oni bi trebali sačiniti svojevrsnu antideklaraciju, koja bi sadržavala njihovo viđenje položaja Hrvata u našoj zemlji.

Ovom skupu, između ostalih, prisustvovali su bivši ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija, bivši gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović te Emir Zlatar, generalni sekretar Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Njihovo saopćenje prenosimo u cijelosti.

- Na Referendumu 1992. godine građani Bosne i Hercegovine opredijelili su se za nezavisnu, suverenu i cjelovitu državu Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih građana i naroda. Temeljem tih referendumskih principa i međunarodnog priznanja BiH kao suverene države, jula iste godine nastala je Platforma Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Platforma je objedinila bosanskohercegovačke patriote, neovisno o njihovim ličnim i političkim opredjeljenjima, kako bi se odbranila cjelovita i međunarodno-pravno priznata država, što je potvrđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom u decembru 1995. godine, potpisanim na današnji dan u Parizu.

Danas, nakon 23 godine, na teritorijama pod političkom kontrolom SNSD-a i HDZ-a, u značajnoj mjeri izvršena je etnonacionalna homogenizacija, s dominantnim utjecajem vladajućih politika iz Beograda i Zagreba. Na preostalom dijelu države je opstao politički pluralizam. U posljednje vrijeme, u odsustvu potrebne državničke vizije, scena se počela svoditi na golu borbu za vlast, a ne za reintegraciju države i društva u cjelini.

Nakon posljednjih općih izbora u našoj zemlji, javnost je zaokupljena formiranjem vlasti na svim nivoima u državi. Tim problemom je zaokupljena i međunarodna politička javnost, jer se taj problem nametnuo kao političko-sigurnosni problem cijele regije. Od proteklog rata i agresije postoji kontinuitet miješanja susjednih država u unutarnje stvari BiH. To kulminira u posljednje vrijeme i stiče se dojam kako je BiH najvažniji predmet vanjske politike Srbije i Hrvatske.

Situacija je otežana problemima koji su nastali u procesu provođenja izbornih rezultata. Političke stranke ih tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima UN-a u Hagu.

Veliki broj stranaka koje imaju priliku ući u vlast, objektivno otežavaju taj proces, jer otvaraju veliki broj kombinacija u izboru partnera na principu „vlasti samo radi vlasti“, pod okriljem „programskih platformi“. Čak i one stranke koje su jedva prešle izborni prag dobile su veliki značaj.

Stranke „pobjednice“, dakle one sa relativnom većinom, u koalicionim pregovorima otkrile su svoju buduću politiku ili preciznije rečeno odsustvo valjane, konstruktivne državničke politike.

Deklarativno opće prihvaćeni evropski put je definirao prioritete budućim nositeljima vlasti. Domaće politike i konkretno ponašanje vode u suprotnom smjeru. S druge strane EU insistira na formiranju vlasti i reformskim procesima, pa tek onda na rješavanju unutarnjih problema.

Politički akteri i dalje formiranje vlasti uvjetuju svojim stranačkim ciljevima. Pobjedničke stranke iz RS najavljuju daljnju destrukciju BiH kao države i slabljenje njenih institucija, na račun jačanja entiteta. Stranke iz Federacije BiH, koje sebe smatraju pobjedničkim na izborima, najavljuju politiku daljnje etnizacije teritorija BiH i nacionalizaciju politika. To se želi „pokriti“ tezama o „legitimnom predstavljanju“ i „patriotskom nacionalizmu“. Bez obzira koji eufemizam upotrijebili, jasno je da se radi o etno-teritorijalnoj podjeli države, kao posljedici takvog političkog djelovanja.

Ciljevi takvih politika su: pokazati domaćoj i svjetskoj javnosti da je Bosna i Hercegovina kao država neodrživa, nefunkcionalna, nedemokratska i neracionalna. Velikom bukom o neravnopravnosti i ugroženosti, svih od svih, prikriva se činjenica da su upravo te stranke proizvele stanje koje prikazuju kao nepodnošljivo i da ga takvog održavaju godinama.

Krajnje je vrijeme da politički blokovi, lijevi, građanski ili bosanskohercegovački, formirani iz programski heterogenih stranaka, konačno formuliraju jedinstvenu dugoročnu politiku za BiH. Iako su svoj izborni rezultat ostvarili prije svega u sredinama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, nužno je da svoje biračko tijelo i demokratske vrijednosti prošire na čitavu teritoriju BiH. Ključni problem nosioca tzv. građanskih blokova leži u nedostatku potrebnog razumijevanja ukupnih procesa kroz koje društvo i država prolazi. Uz to, evidentno je neuvažavanje meritornosti i neadekvatna kadrovska kapacitiranost, populizam i realno odustajanje od vlastitih temeljnih programskih ciljeva.

U takvoj situaciji, budućnost države i stabilnost bh društva je prioritetno političko pitanje i treba biti preokupacija šire javnosti. To se ne može prepustiti samo političkim strankama i njihovim pragmatičnim partikularnim interesima.

Budućnost Bosne i Hercegovine ne može se dati u ruke onima koji su je uništavali i koji nas žele vratiti u tu prošlost, kao ni onima koji nemaju potrebnu snagu i sposobnost da se tome sami suprotstave. Većina građana ove zemlje nisu dali mandat na prošlim izborima za daljnju devastaciju države i društva. Svako pozivanje na izborni legitimitet u ovakvim okolnostima postaje čista manipulacija.

Zato, očekujemo od najšire javnosti da zajedno djelujemo u odbrani vrijednosti na kojima treba da počiva naša država i društvo. Mi se obavezujemo da ćemo, u ličnom kapacitetu, kao i kroz duštvene i političke forme u kojima djelujemo, zalagati se za iznesene principe. Očekujemo od domaćih političkih snaga da će se snažno založiti, ne samo za zaštitu teritorijanog integriteta, nego i suvereniteta države BiH i njenih institucija. Zabrinuti kontinuiranim naoružavanjem država u našem susjedstvu, zahtijevamo od međunarodne zajednice i njenih institucija , da osiguraju striktnu provedbu Dejtonskog sporazuma u segmentu koji traži balans u naoružavanju cijelog regiona.

Zahtijevamo, također, od domaćih vlasti kao i od EU, administracije SAD, Visokog predstavnika i predstavnika Evropske komisije u BiH, cjelovitu provedbu Dejtonskog sporazuma, koji garantira zaštitu suvereniteta naše zemlje, njene cjelovitosti i multietničnosti, zaštitu ravnopravnosti svih naroda i građana, demokracije i temeljnih ljudskih prava.