Srebreničanka Advija Ibrahimović, od prije nekoliko godina s adresom u Njemačkoj, iskreno se obradovala što je jučer Nobelova nagrada za mir dodijeljena pripadnici jezidske manjine iz Iraka Nadiji Murad.

Murad ovu veliku i značajnu svjetsku nagradu dijeli sa dr. Denisom Mukvegom (Mukwege) iz Konga.

Ponosna i sretna

Još u oktobru, kada je objavljena vijest da je Nadija Murad ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir, Advija nije krila radost te joj je odmah poslala poruku i čestitala.

- Napisala sam joj da sam veoma ponosna i sretna zbog nje, a posebno zbog njenog naroda. U ime svih žena iz moje domovine poželjela sam da njena borba za pravdu i istinu nikad ne prestane - kazala nam je jučer Advija, koja se s Nadijom upoznala u septembru 2016. godine u SAD.

Tada su Advija i Nadija, na poziv bivšeg predsjednika SAD Bila Klintona (Bill Clinton), bile gošće godišnjeg zasjedanja „Globalne inicijative Klinton“ u Njujorku. Tu je Adviji pripala čast da najavi i predstavi životnu priču Nadije Murad i zajedno s predsjednikom Klintonom uruči joj godišnju nagradu „Globalne inicijative“.

- Priča Nadije Murad je jeziva, slična pričama mnogih ratnih zarobljenica. Nju su 2014. godine zarobili pripadnici ISIL-a i, za razliku od mnogih, uspjela je pobjeći iz njihovih ruku. Dok sam je tada slušala, čula sam priču mnogih mojih sunarodnjakinja, koje su preživjele sličan horor devedesetih godina. One se i danas bore da se sazna istina o mučenjima i torturama koje su prošle, ali i proživljavaju muke kako bi se postigla pravda. Nadija je nakon svega postala aktivistkinja UN-a za ljudska prava - podsjeća nas Advija.

Uručena nagrada

Nadija Murad danas živi u Njemačkoj, udala se. Zbog jezičke barijere Advija s Nadijom komunicira preko njenog rođaka, prevodioca.

Nadiji Murad i dr. Denisu Mukvegeu Nobelova nagrada za mir uručena je jučer na svečanosti u Oslu. I Murad i dr. Mukvege, kako je saopćio Nobelov komitet, nagrađeni su „za napore koje ulažu kako bi se okončalo seksualno nasilje kao sredstvo vođenja ratova i oružanih sukoba“.

I Klinton pustio suzu u Potočarima

Advija Ibrahimović u genocidu u Srebrenici izgubila je oba roditelja.

U julu 1995. godine s bratom i sestrom stigla je u Tuzlu, gdje su dugo živjeli u Domu za djecu bez roditeljskog staranja.

Nakon završenog fakulteta, s obzirom na to da nije mogla pronaći zaposlenje, poput mnogih drugih Advija je sreću okušala u Njemačkoj, gdje radi kao medicinska sestra. I dalje je aktivna članica Udruženja „Žene Srebrenice“, a javnost je se posebno sjeća po govoru na otvaranju Memorijalnog centra u Potočarima, koji je tada mnogima, pa i prisutnom predsjedniku Klintonu, izazvao suze u očima.