U Bosni i Hercegovini postoji 56 škola na 28 lokacija koje rade po  sistemu „dvije škole pod jednim krovom“. Od toga 46 osnovnih i 10 srednjih škola.

Ovo su podaci koje je nedavno prezentirala Misija OSCE-a u BiH na konferenciji održanoj u Sarajevu o nevidljivim primjerima diskriminacije u oblasti obrazovanja.

Uvedena kao privremena mjera kako bi se, između ostalog, olakšao proces povratka izbjeglica, koncept „dvije škole pod jednim krovom“ opstaje i danas. Veoma je mali broj škola koje su završile proces integracije.

Žica u dvorištu kao simbol podjele

U pojedinim kantonima nikada nisu ni učinjeni koraci ka integraciji škola. Samo u Srednjobosanskom kantonu radi 36 škola ovog tipa. Zabrinjavajuća je nova pojava stvaranja jednonacionalnih škola u višenacionalnim sredinama.

U nekim slučajevima problem je riješen izgradnjom novih zgrada i potpunim razdvajanjem učenika prema etničkoj pripadnosti. 

Osnovna škola u Tešnju bila je jedan od primjera ujedinjenja, ali 2009. godine učenici hrvatske nacionalnosti prešli su u novosagrađenu školu u Usori, a organiziran je i prijevoz djece iz Tešnja do škole.

Prema analizi OSCE-a, školski sistem je u cjelini ispolitiziran, ali posebno u slučajevima podijeljenih škola. Situaciju dodatno otežava i fragmentiranost obrazovnog sistema: 13 ministarstava obrazovanja i Odjel za obrazovanje Brčko Distrikta.

Reporteri „Dnevnog avaza bili su u Travniku i Vitezu. Mješovita srednja škola „Travnik“ privukla je svjetsku pažnju nakon što je u časopisu „New York Times“ objavljen članak o podjeli unutar škola.

Fotografija na kojoj se vide učenici s jedne i druge strane školskog dvorišta podijeljenog žičanom ogradom postala je simbolom problema.

Direktorica Mješovite srednje škole „Travnik“ Aida Lončar želi u dvorištu njene škole cvijeće o kojem će brinuti zajedno svi učenici, a ne ogradu od Katoličkog školskog centra.

- Naša škola je osnovana 1945. godine i od tada mi ovaj prostor iznajmljujemo od Vrhbosanske nadbiskupije. Katolički školski centar „Petar Barbarić“, koji koristi ostatak zgrade, otvoren je 1998. godine. Mi smo dvije posve odvojene škole – kaže Lončar.

Prijateljicu nisam vidjela godinu zbog različitih rasporeda

Mješovita srednja škola „Travnik“ je 13. avgusta zvanično izvršila primopredaju Vrhbosanskoj nadbiskupiji dijela zgrade u kojoj su smješteni. Prostor i dalje iznajmljuju, a direktorica se nada da to neće potrajati duže od godinu, do kada bi trebala biti završena izgradnja nove školske zgrade.

Iskustva učenika su nešto drugačija. Erol Šaban, Hamza Krnjić, Haris Hadžić i Hamza Horoz tvrde kako itekako osjete podjelu i kažu da to ne bi trebalo biti prihvaćeno kao nešto normalno. Nemaju priliku čak ni da se sretnu na odmorima jer satnice učenika susjedne škole počinje 20 minuta prije njihove.

- Mi opet nađemo načina da se družimo. Izlazimo vikendima ili prije škole. Uvijek nađemo načina da provodimo vrijeme zajedno – kaže Erol Šaban.

Lejla Brkić, Erna Mehić i Dženana Nesimi kažu kako je žalosno što su zbog nacionalnih interesa spriječeni da se međusobno druže.

- Zamislite malo dijete koje još ne zna ništa. Ono odrasta u ovakvoj sredini gdje ga nauče da je normalno da među nama stoji ograda. Kako da se išta promijeni kada nas odmalena uče ovakvim stvarima – zapitala se Dženana.

Lejla i Erna najviše su razočarane time što nisu u mogućnosti da se druže s drugovima i drugaricama druge etničke pripadnosti koji stanuju van Travnika.

- Odmori su bili prilika da vidimo i pričamo, međutim, ni to više ne možemo. Najviše se posljedice odražavaju na nama koji nismo prošli konflikt i rat, i mi sad ispaštamo. Prijatelje iz KŠC-a koji su s nama išli u osnovnu više nikako ni ne viđamo – kaže Lejla.

O kakvoj se nakaradnosti sistema radi najbolje ilustrira priča jedne učenice. 

- Prijateljicu nisam vidjela godinu jer su nam različiti rasporedi. Ona odmah ide na autobus poslije nastave, a nikada ne mogu da je sretnem preko odmora – priča Dženana. 

U Vitezu, također, postoje dvije srednje škole, Mještovita srednja škola „Vitez“ i Srednja škola „Vitez“. Dijele istu zgradu, sa zajedničkim ulazom i istim kabinetima, sportskom salom i školskim dvorištem. Prostorije, klupe, stolovi i table uredno koriste svi učenici.

I učenici su podijeljeni. Na osnovu njihove etničke pripadnosti striktno je određeno da li će časove pohađati u prizemlju, gdje su smješteni učenici bošnjačke nacionalnosti iz MSŠ „Vitez“, ili na spratu, gdje su učenici hrvatske nacionalnosti iz SŠ „Vitez“.

Dva direktora, jedna sekretarica

I direktori su podijeljeni. Sejad Hrustić je Bošnjak. Boris Marjanović Hrvat. Njihove kancelarije udaljene su tri metra. Imaju odvojene kancelarije, ali imaju zajedničku sekretaricu/tajnicu.

- Šta, bolan, više dolazite da nas maltretirate i pitate kako je raditi sa dvije škole pod jednim krovom. Pa pitajte Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, njima to odgovara, oni su ovo nametnuli – kategoričan je Hrustić.

Kaže da odlično sarađuje s kolegom.

- Nasilu nas dijele – dodaje Hrustić.

Do 2009. koristili su isti kabinet informatike, ali pošto se dvije škole nisu mogle dogovoriti čija je odgovornost održavanje opreme, danas svaka škola ima zaseban kabinet.

Ovo su samo dvije od 36 škola u Srednjobosanskom kantonu koje rade po principu „dvije škole pod jednim krovom“. Na segregaciju u školi učenici su se naviknuli. Većini je to jedina stvarnost koju poznaju iako priznaju da jeste čudno i suludo kada uporede situaciju s ostalim školama gdje ovakva praksa ne postoji.

Redžu Sarajlića, Sanjina Smajića, Nikolinu Franjić i Dajanu Garić zatekli smo u holu ove škole, gdje su, kao i njihovi vršnjaci u bilo kojoj drugoj školi, uživali u prekratkih pet minuta malog odmora.

Vrijeme ispunjeno smijehom, zezanjem, žaljenjem na previše zadaće i dogovaranjem gdje će izaći na kafu poslije škole ni po čemu ih ne čini drugačijim od bilo kojih drugih srednjoškolaca u BiH. Međutim, na kraju odmora se razilaze. Nikolina i Dajana penju se uz stepenice koje ih vode do „hrvatskog dijela škole“, a Redžo i Sanjin ostaju u prizemlju, gdje je „bošnjački dio“. Naši sagovornici kažu kako je glupo što ih dijele, jer se opet svi druže na odmorima.

Sve je glupo, svakako moramo puno učiti

- Ja sam danas dežurni učenik. Svako stane i pozdravi se, bez obzira u koji dio škole idu. Mnogi se nađu prije nastave i provedu nekoliko sati zajedno prije nego što dođu ovdje. I na odmorima smo stalno zajedno. Samo što nas razdvajaju na časovima – kaže Redžo.

Nikolina kaže kako nije strano ni to da se rode simpatije među učenicima prizemlja i prvog sprata. Najviše je iznervirana time što joj je uskraćena prilika da proslavi maturu s prijateljima.

- Bilo bi puno ljepše i zanimljivije da nam dopuste da matursku večer proslavimo istu večer. Nedostajat će mi prijatelji s kojima bih voljela da podijelim jedno tako bitno iskustvo – objašnjava Nikolina.

Sanjin na komentare svojih drugova samo glasno dodaje kako je sve ovo glupo jer, svejedno u kojoj si školi, svi imaju previše zadaće i ne vole kontrolne radove.

Berton: Neophodan politički dijalog

Brus Berton (Bruce Berton), šef Misije OSCE-a u BiH, na konferenciji o „dvije škole pod jednim krovom“ kazao je kako je kulturna raznolikost BiH njeno bogatstvo i snaga koje treba njegovati, a ne koristiti je kao izgovor za razdvajanje učenika.

- Mi nismo ovdje kako bismo nametnuli rješenje. Želimo pomoći lokalnim vlastima da se okupe i donesu rješenje. To je jedino moguće kroz politički dijalog bh. vlasti. Mi smo spremni pomoći. Naš prijedlog je administrativno-pravno ujedinjenje škole: zajednički planovi i programi, osoblje i prostorije. Ovo je jedan veliki izazov u čije ostvarenje se trebaju uključiti svi u državi – kazao je Berton.

Tolerancija i prijateljstvo

Suprotno onome što bi obrazovanjem trebalo postići, a to je promoviranje razumijevanja, tolerancije i prijateljstva među pripadnicima svih naroda, rasa ili vjerskih grupa, u „dvije škole pod jednim krovom“ djeca uče da postoji samo jedan ispravan stav, i to stav njihove vlastite etničke grupe, te da on isključuje sve druge stavove unatoč činjenici da su svi građani iste države. „Dvije škole pod jednim krovom“ treba posmatrati kao direktnu prijetnju dugoročnoj stabilnosti u BiH. (Izvještaj „Dvije škole pod jednim krovom – Nevidljivi primjer diskriminacije u oblasti obrazovanja u BiH“)

Bilo bi puno ljepše i zanimljivije da nam dopuste da matursku večer proslavimo istu večer, kaže Nikolina