Problemi na poslu i u porodici, smrtni slučaj, teška finansijska situacija, razvod braka, ljubavni problemi... samo su neke od situacija u kojima građani posežu za takozvanim tabletama za smirenje.
Stručnjaci u posljednje vrijeme sve više upozoravaju da brojni Bosanci i Hercegovci milione maraka bacaju na lijekove poput „leksilijuma“, „apaurina“, „bosaurina“, „ksanaksa“, odnosno benzodiazepina.
Povećavaju dozu
Prema riječima Zahide Binakaj, predsjednice Komore magistara farmacije FBiH, dugotrajna upotreba ovih lijekova kod pacijenata stvara ovisnost.
- Veliki broj naših građana, čim ima i neki manji problem, olako posegne za lijekovima za smirenje. To je vrlo opasno. Ovi lijekovi ne bi se smjeli koristiti bez liječničkog recepta. To je tako i zakonom propisano, ali građani ih lako nabavljaju i to je problem – kaže Binakaj.
Ona upozorava da mnogi često sami sebi povećavaju dozu, što se uopće ne bi smjelo raditi.
- Svi mi imamo životne krize. Umjesto „leksilijuma“ i sličnih lijekova, građani bi trebali posegnuti za biljnim preparatima koji imaju fantastične rezultate. Nemaju one neželjene efekte koje uzrokuju klasične tablete za smirenje. Ali, na našem tržištu one su nešto skuplje, pa je to uglavnom jedini razlog zbog čega se izbjegavaju – kazala je Binakaj.
Postratni period
Ljekari se slažu da je upotreba benzodiazepina dosta povećana u postratnom periodu. Kažu da su građani koji su preživjeli rat skloni stresovima i da su često napeti, zbog čega upadaju u krize.
Neuropsihijatar Slobodan Nogo upozorava da je najveći problem u tome što se do ovih lijekova lako dolazi.
- Različite su zloupotrebe. Kod nas vam taj lijek da komšinica ili vam nabavi neko ko radi u apoteci, kojem su lijekovi dostupni – kaže Nogo.
Nogo: Obratiti se stručnjacima
- Ljudi ih uzimaju kako bi što lakše prebrodili stresne situacije. Trebali bi se prvo obratiti stručnjacima, odnosno psihijatrima, kako bi im oni pomogli, a ne da sami uzimaju lijekove od kojih se stvara ovisnost, pa na kraju postaju još nervozniji i naprave veći problem sami sebi – zaključuje Nogo.
