Procjenjuje se da svakodnevno u našoj zemlji pola miliona njenih građana igra igre na sreću. To znači da se svaki osmi Bosanac i Hercegovac u ovom trenutku u nekoj kladionici, kockarnici ili kasinu nada dobitku. 

- Skoro 15.000 patoloških ovisnika o kockanju registrirano je u našoj zemlji - kaže doc. dr. sc. med. Rasema Okić, spec. neuropsihijatar i subspecijalista za bolesti ovisnosti iz Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Automati imaju najveću adiktivnu moć

- Klađenje i kockanje predstavlja javno-zdravstveni problem kod nas, ali i u Evropi. U našoj zemlji posebno zabrinjava raspored kladionica. BiH je prva u Evropi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika. U Republici Srpskoj je registrirano 381 kladionica i to u Banjoj Luci 76, a u Federaciji je 1.140 registriranih kladionica, od kojih su mnoge neprijavljene – rekla je dr. Okić.

Na svakih 2.500 stanovnika je, dodaje, po jedna kladionica. Čak u Velikoj Britaniji, zemlji sa tradicijom klađenja, je jedno mjesto klađenja na 7.000 stanovnika.

Kladionice su postale prihvatljiv i popularan oblik “rekreacije“.

- Loš socioekonomski status, visoka stopa nezaposlenosti i brojne druge nedaće natjeraju našeg čovjeka da krene u stjecanje novca na brz i lagan način. Kod nas je najzastupljenije sportsko klađenje, koje je u poratnom periodu mnogo dobilo na značaju – rekla je dr. Okić.

Nemaju sve igre na sreću isti ovisnički potencijal. Automati za kockanje imaju najveću adiktivnu moć da od igrača stvore ovisnika o igranju. Automati igraču omogućuju brzo djelovanje, veliki izazov, vlastiti odabir ritma igranja i klađenje na više igara istodobno.

Na drugoj strani najmanji adiktivni potencijal imaju lutrijske igre, koje kockarima nisu ni privlačne ni napete. Nema izazova, adrenalina, a predugo im je čekati od izvlačenja do izvlačenja. 

- Svako kockanje je rizično ponašanje, koje može prerasti u ovisnost. Iako počne kao društveno prihvatljiva, vrlo reklamirana igra i zabava može da preraste u ovisnost. Posebno kockanje u samoći i u nepoznatom okruženju nosi rizik da preraste u patološko. Svakodnevna fiksacija za mjesto i vrijeme igranja ih uvodi u začarani krug. Sve više vremena provode i misle na kockarnice, ulozi novca rastu, uz zabludu da mogu prestati sa igrom kad požele – navodi dr. Okić.

Problemsko kockanje i ovisnost o njemu je najčešće kod mlađih muškaraca, dobne skupine od 18 do 30 godina života, dakle u adolescenciji i mlađoj zreloj dobi. Od 4 do 8 posto adolescenata je već u problemskom kockanju. Što ranije počnu kockati, izgledi za razvoj ovisnosti su veći. Primarna, ovisnička struktura ličnosti uz koketiranje i s drugim ovisnostima nedvojbeno vodi u patološko kockanje.

Ovisnici dugo odgađaju potražiti pomoć

- Ovisnost o kockanju se može i mora liječiti. Ovisnici obično dugo odgađaju potražiti stručnu pomoć. Presudan trenutak u liječenju je spoznati istinu o sebi, priznati sebi da je ovisnik o kockanju i zatražiti profesionalnu pomoć. Što ovisnik ima bolji uvid u svoju bolest, izgledi za liječenjem su veći i bolji. Samo prestati kockati nije dovoljno bez psihološke i socijalne stabilizacije, te porodične i radne rehabilitacije – istakla je dr. Okić.

U tretmanu kockara najučinkovitiji se pokazao medicinsko-psihijatrijski model liječenja kroz grupni psihoterapijski tretman. Psihoterapija se provodi uz aktivno učešće članova porodice. Kako je kockarska ovisnost ponašanja, ključna promjena je upravo u promjeni ponašanja i uvježbavanju novog stila koji ne podržava ili promovira kockanje.

Psihoterapija i socioterapija uz primjenu psihofarmaka, rad na porodici i pojedincu, a sve to u grupi ovisnika sa zajedničkim psihološkim problemima, predstavljaju ključni faktor za održivom i dugoročnom apstinencijom.

Pet godina do izlječenja  

Brojna istraživanja i dugogodišnje iskustvo stručnjaka potvrđuje da je potrebno vrijeme stabilne apstinencije od pet godina da bi ovisnika smatrali izliječenim.

Tek oko 5 posto ovakvih dugogodišnjih, stabilnih apstinenata vrati se kockanju.

Petogodišnji period se smatra optimalnim vremenom za postizanjem psihičke i socijalne stabilizacije, uz koncept jednog posve novog stila života.  

Priča Marije iz Banje Luke : Sve je nestalo zbog njegovih lutanja, kafana i tombola 

Ima priča o begu koji je imao tri sina. Dođu mu jedan dan sluge i kažu da najstariji mnogo juri žene. Neka juri, kaže beg, ne može na to begluk potrošiti. Sluge dodaju da srednji mnogo pije. Neka pije, kaže beg opet, ne može begluk popiti. I treći sin pravi belaja, dan i noć se kocka. Beg se smrknu i samo reče: Davi!

- Eto, to je kocka. Takva je – govori nam Marija o patnjama koje je preživjela sa suprugom kockarom.

Prve svađe

Vjenčali su se prije 20, razveli prije četiri godine. Nije, kaže, više mogla da trpi njegova „lutanja, kafane i tombole“.

- Nisam ni znala da mu je to strast. Znala sam da često sjedi sa društvom i karta, uz turu pića, roštilj. Bio je taksista, nisam ni znala koliko zarađuje, a koliko troši - priča.

Problemi su počeli kada je suprug odsustvovao iz kuće i po 15 sati, navodno je bio na ulici, u taksiju, ali se kući redovno vraćao praznog novčanika. Tada su počele i prve svađe.

- Mislila sam da troši na piće i žene. Kocka mi nije bila ni na pameti. On bi se primirio nekoliko dana, donio bi kući što zaradi, a onda sve iz početka. Uskoro sam sve saznala - kaže Marija.

Pozivi rodbine i poznanika

Počeli su pozivi poznanika, rodbine, pitanja kad će vratiti novac koji je njen muž pozajmljivao. Nisu to, dodaje, bili veliki iznosi, ali kad se sabere...

- Tada sam čula da se kocka. Da sjedi na nekakvim zatvorenim partijima, da posjećuje tombole, da ne izlazi iz kasina. Mnogo smo se svađali. Jednom je mene i naše dvije kćerke izbacio iz stana. To je bio kraj. Nikada se više nismo vratile - dodaje Marija. 

Počeo sa 16 godina: Okrenuo sam se kamatarima, a prokockao sam oko 150 hiljada maraka 

U najboljim je godinama. Dolazi u mostarski KLOK. U dva navrata se, bezuspješno, liječio u Beogradu. Počeo je, kaže, kockati sa 16 godina, iz zabave. 

Najprije je trošio novac od doručka, a kad je završio školu i zaposlio se, počeli su pravi problemi.

- Što sam imao više novca, više sam igrao i, jasno, više gubio. Gotovo prirodno, nekako i lako počeo sam posuđivati. Pa kad ni to nije bilo dovoljno, okrenuo sam se kamatarima. Nekoliko puta od njih sam uzeo po 10.000, digao kredit onda da vratim dugove, pa ostavio nešto i za kockanje. Stid me priznati, ali roditelji su vraćali koliko su mogli. Ja sam onda uzimao pozajmice od mikrokreditnih organizacija. U 15-godišnjoj karijeri kockara prokockao sam oko 150 hiljada maraka. Posljednjih mjesec–dva govorim da ne kockam - priča Mostarac.

Mostarski KLOK – utočište za izgubljene: Zbog pakla u snu je skočio kroz prozor 

U Mostaru je više od hiljadu patoloških kockara, a dosta njih se liječi u Klubu liječenih ovisnika o kockanju (KLOK) koji vodi ugledni psiholog, prof. Marko Romić.

U KLOK redovno dolazi i jedan dvadesetogodišnjak. Ovisnost o kocki kod njega se, kaže, počela razvijati u srednjoškolskim danima, kada je upoznao suludi svijet poker aparata.

A sve je počelo lagano, gotovo neobavezno, dan po dan.Tako su počeli i problemi. Digao je veći kredit za kupovinu automobila. I danas pješači, a novac je ostao na nekom aparatu.

Pa onda opet posudi novac i ode u kladionicu.

Problem je priznao ocu, vratio posuđeni novac, promijenio posao, plaću uredno davao roditeljima. I mislio je, sve je ponovo uredu.

- No, ubrzo sam se vratio staroj navici. Dobijem plaću, odem, prokockam. Izgubio sam posao, pa me zaposlio očev rođak. Kockao sam i njegovo, prikazivao manji profit od stvarnog, u jednom momentu digao sam istovremeno četiri mikrokredita. I u danu izgubio. Trajalo je to dvije godine, radio sam, gubio posao, u jednom momentu čak radio četiri posla. Sve da bih mogao kockati - priča ovaj mladi Mostarac.

Tako se kao u začaranom krugu odvijao njegov život, zaradi, izgubi, posudi, izgubi, uzme kredit, izgubi… Pakao ima svoj oblik.

- Jedne sam večeri skočio kroz prozor! Da okončam sve. Oporavak je trajao mjesecima - kaže.

U jednom trenutku je odlučio otići na liječenje u komunu, ali su mu, kaže, roditelji ponudili još jednu. I nju je ubrzo potrošio.

- Djevojka mi je savjetovala da tražim pomoć. Imam veliku podršku obitelji, poslodavca. Trenutno radim u komunalnom poduzeću, te u jednoj piceriji i sav novac dajem roditeljima koji su vratili moje dugove i sada ih ja vraćam njima. Želim prestati kockati i vratiti izgubljeno povjerenje kod obitelji i prijatelja - kaže ovaj mladić.

Riječ stručnjaka: Ishodi mogu biti fatalni, dugovi, svađe, razvodi, pa čak i samoubistva  

Čitav niz faktora utječe da neko postane patološki kockar, a kao najčešći uzrok navodi se loša ekonomska situacija, uvjeravaju stručnjaci.

Ishodi mogu biti fatalni - dugovi, svađe, razvodi, pa čak i samoubistva.

- Postoji više razloga zbog kojih ljudi ulaze u problem s kockom. Veliki broj mjesta gdje se može kockati su olakšavajuća okolnost. Kod nas je prisutna i agresivna kampanja kladionica koje kockanje reklamiraju predstavljajući ga društveno poželjnim - istakao je psiholog, voditelj mostarskog Kluba liječenih ovisnika o kocki Marko Romić.

Jedan od uzroka velikog porasta ovog poroka je, dodaje on, i prisutnost nekvalitetnog odgoja i nepoznavanje štetnosti kockanja. Reklamira se životni stil u kojemu se do novca dolazi vrlo lako i sve to zajedno doprinosi čovjeku da se oda kockanju.

- Danas mladi počinju kockati sve ranije. Imao sam posljednjih godina priliku obići naše škole i shvatio sam da već u sedmom ili osmom razredu ima dosta djece koja naprave prve kockarske korake. Ljudi koji imaju problem s kockom to ne shvataju ili shvate prekasno kada su već napravili toliko problema sebi da ih sami ne mogu riješiti - poručio je Romić.