Budući da su borci ISIL-a sve više potiskivani, većina njih se vraća svojim matičnim zemljama, među kojima je i Bosna. Hiljade žena koje su pratile muževe u Siriju i Irak ostale su zaglavljene u mukama, često s malom djecom.

Među njima je i Sara (pseudonim), takozvana ISIL udovica, jedna od mnogih žena čiji su muževi poginuli u Islamskoj državi, ostavljajući ih same s malom djecom. Ona i djeca trenutno žive u kampu "Roj" u sjevernoj Siriji za izbjeglice Islamske države, u nadi da će se vratiti u domovinu.

Sara je otišla iz Bosne u Siriju u martu 2015. godine sa svojim mužem, fundamentalistom kojeg je upoznala na internetu.

Njena majka Lejla ju je preklinjala da ne ide. Ona je bila u prvim redovima tokom rata u Bosni i znala je kako ratna zona izgleda.

- Bila sam u šoku kada mi je pisala iz Sirije. Jedva sam došla k sebi da se udala, ali ovo je bilo nezamislivo – kaže ona.

Lejla, uznemirena zbog situacije njene kćerke, ne može da se obrati bosanskoj vladi za pomoć. Ali se zato povezala s dvije druge porodice, čije su kćerke i sestre u istom kampu. Zajedno se nadaju da će uvjeriti vladu da ih vrati u zemlju, zajedno s njihovih devetero djece.

Udovice žive u jednoj vrsti čištilišta, njihova nesigurna pozicija je rezultat kompliciranog pitanja šta je s povratkom stranih boraca i njihovih porodica, koje su možda radikalizirane.

Zvaničnici koriste kompleksnu situaciju kao taktiku odgađanja.

- Trebalo bi da budu iskreni i kažu: ne želimo ih natrag! Ili da mi daju papire, kako bih otišla u Siriju i vratila kćerku – tvrdi Lejla.

Iz Bosne i Hercegovine je oko 300 ljudi otišlo da se bori u Siriji i Iraku, čime su pri vrhu liste stranih plaćenika u Evropi. Regrutirani su s mnogostrukih strana, uključujući ekstremističke propovjednike, videokampanje i društvene mreže.

Tokom rata u Bosni borilo se između 1.800 i 3.000 stranaca, uglavnom iz Irana, Afganistana i arapskih zemalja. Neki su ostali da propovijedaju fundamentalizam i radikalna vjerovanja.

Najmanje 50 "stranih boraca" se vratilo iz Islamske države u Bosnu, prema navodima analitičara sigurnosti u Atlantskoj inicijativi Vlade Azinovića.

- Svi povratnici su pod prismotrom, ali za sada ne predstavljaju prijetnju – navodi on.

Bosna je preplavljena ekstremističkim propovjednicima i džamijama od 2015. godine, što je dovelo većinu bošnjačkih grupa u širu islamsku zajednicu. Ali zemlja ne posjeduje program deradikalizacije stranih boraca.

Slučaj ISIL udovica je kompliciran, jer one tvrde da nisu zapravo učestvovale u borbi i zbog toga im se ne može suditi. Njihovi rođaci insistiraju da su prinuđene da odu na ratom zahvaćene teritorije sa svojim muževima.

Ipak, u očima vlade one predstavljaju potencijalnu prijetnju, kao i njihova djeca, koja su zvanično bez državljanstva. Bosanske vlasti zahtijevaju DNK testiranje ove djece, prije odluke o davanju državljanstava.

Alema Dolamić je jedna od onih koje imaju rođake među ISIL udovicama.

- Druge ljude je sramota da imaju "veze s ISIL-om" u porodici. Ali ne i ja – navodi ona.

Njena sestra Alina je, također, upoznala fundamentalističkog supruga putem interneta. Godine 2014. se preselila s njim u Beč, poslije čega su naprasno emigrirali u Siriju. Kada joj je muž umro tokom borbe uljeto 2017., Alina se preselila u posebnu kuću za udovice i samohrane majke. Ona i još četiri žene su platile da ih prokrijumčare preko granice u Tursku, gdje su se nadale da će stupiti u kontakt s ambasadama svojih matičnih zemalja.

Još jedna majka Senija Muhamadavić ima sličnu priču o svojoj 30-godišnjoj kćerki Miji.

- Uopće nismo bili religiozni. Iznenadili smo se kada se odjednom udala i počela da nosi nidžab, prestavši da priča s muškim članovima porodice – kaže ona.

Mija je otišla u Siriju u aprilu 2015. godine, gdje je poslije nekoliko mjeseci ostala udovica. Dvaput se preudala u Siriji, što nije rijetko kod žena u njenoj poziciji.

- Vidim sličnosti među ovim djevojkama. Sve ih je začarao internet, sve su bile mlade i lijepe. Nisu bile svjesne koliku grešku prave – dodaje Lejla.