Jedan status na Facebooku objavljen dva dana uoči izbora ponukao je hafiza iz Kaknja Ediba Smolu da napiše otvoreno pismo bivšem reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovana Eminencijo, gosp. Ceriću!

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Nadam se da ćete u zdravlju i rahatluku imati priliku pročitati ovo moje pismo. Naprosto sam iznenađen Vašim Facebook statusom dva dana prije izbora u kojem Vi, za demokratske standarde koje obilato promovirate, na neprimjeren način sugerirate kome bošnjački, a imajući u vidu činjenicu da ste dugo bili vjerski poglavar, i muslimanski glasački korpus treba dati glas uz vješto podešen tajming koji ne ostavlja vremena da vam se na tako nešto odgovori odmah “dok je još vruće”.

Kao građanin, Bošnjak i musliman, suzdržao sam se od bilo kakvog komentara i odgovora u predizborno vrijeme i vrijeme uzavrelih prebrojavanja glasova, usudio bih se reći i glasačkog igrokaza s nevjerovatnim brojem praznih nevažećih listića. Mislio sam da će se neko od naših akademika, intelektualaca i uleme usuditi da na bilo kakav način osudi ovakav Vaš potez, ali izgleda da tako hrabrih akademika, intelektualaca i uleme nema kod nas na ovim prostorima. Ponukan time i s distancom “završenih izbora”, pišem Vam ovo pismo, jer Vaša grubost kojom nâs (bivše podanike) tretirate, vrijeđa ljudsko dostojanstvo i zdrav razum.

U ovom pismu osvrnuću se na Vaše predizborne poruke (pred samu izbornu šutnju) koje ste nam uputili, ali ću, osvrćući se na Vaše “mudre savjete”, kazati prostu istinu bosanskog čovjeka, koja je identična bošnjačkoj i muslimanskoj, tek da znate – jesmo odani, vjerni, posvećeni ideji zemlje Bosne i Hercegovine, vjeri u Jednog Boga, ali uvažena Eminencijo, nismo ovce koje tjerate kamo poželite, pa ako Vam se prohtije, i u propast.

Na samom početku ste nam jasno rekli za koga ovaj put radite, na čije ćete fondove da prikačite Vaše “pipke” jer ste se oglasili kao “jedan od osnivača Stranke...”, uz Vaše “mudro promišljanje” – da je taj koncept odstupio od one originalnosti i da nam se “svima valja vraćati toj povijesnoj originalnosti moralnog i politički zdravog koncepta, u kojem vidim spas i uspjeh naše nacije i države”.

Mudra misao, čak originalna, ali uvažena Eminencijo, Vi ste na prošlim izborima bili protukandidat “mladom princu” i nasljedniku tog Vašeg osnivačkog grunta, Vi ste mijenjali koncepte, politička uvjerenja, demokratske standarde, pa eto... vratili biste se u okrilje “originalnosti”, ali zašto svaki put na svoj put pustošenja i vlastitog probitka nužno morate zvati “povjerene Vam ovce” – Valjda zato što ste izgradili vlastitu fikciju kako ste dobar pastir (ovce su se odavno izmijenile, a umjesto pastira, na sceni su čobani).

U Vašoj uzvišenoj brizi za “stado” ste rekli i ovo: “Mi danas moramo ići samo naprijed ili nas neće biti ni u politici ni u državi. Nema hajra od pustih početaka, koji su nas mnogo puta zavijali u crno, već nam valja nastaviti tamo gdje smo stali u duhu istine, pravde, mudrosti, hrabrosti i sabura.”

Naprijed nam valja ići, u rikverc se auto ne vozi, samo parkira, ali ovakav način koračanja naprijed (za Vas izgleda jedini mogući i jedini ispravni način) nije koračanje naprijed, nažalost, nije niti parkiranje u rikverc, već mahnito i suludo nazadovanje koje vodi ka onoj etiketi kojom ste nas zaplašili u svom predizbornom obraćanju: “ili nas neće biti ni u politici ni u državi.” Posljednjih 25 godina mi više stojimo u mjestu nego što idemo naprijed, a dugo stajanje u mjestu je nepovratno zaostajanje za onima koji naprijed koračaju. Zapravo, nameće se pitanje: - Zašto egzistenciju naše države, Bosne i Hercegovine, i njenih građana (prije svega Bošnjaka) podređujete jednoj političkoj stranci (pa makar joj i Vi bili suosnivač)? Ponovo Vas podsjećam da je Bosna i Hercegovina država koja ima dugu historiju (makar Vi historiju uporno nazivali povijest, valjda u duhu izvornog bosanskog jezika) i tradiciju, daleko dužu i bogatiju od stranke koju Vi promovirate. Podsjećam Vas i da su Bošnjaci preturili preko glave raznorazne sisteme i vlasti, stranke i partije i sve ih nadživjeli. Kao vjernik (a držim da bi i moj bivši vjerski poglavar trebao u to vjerovati) vjerujem da će Bosne i Hercegovine i njenih građana biti onoliko koliko to Svemogući Bog bude odredio, a ne koliko to Vi i Vaša stranka budete željeli.

Nama kao narodu zaista treba istine, pravde, mudrosti, hrabrosti i sabura, ali ove stvari nisu isključivo vlasništvo niti ijedne stranke, ovo su opći principi po kojima se moraju vladati i koristiti svi narodi u Bosni i Hercegovini, a posebno bošnjački narod. Nama treba istina o tome kako su se određeni Bošnjaci, zahvaljujući političkom pokroviteljstvu Vaše stranke, obogatili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i nakon nje. Kako su ti isti Bošnjaci bili, i još su u stanju, da utaje poreze, zakinu tu istu državu, za koju se i Vi zalažete (ili je to samo privid).

Treba nam pravda, ali nam treba pravda za svakog pojedinca, a ne samo za sinove i kćeri političkih i vjerskih elita. Treba nam pravda i za Dženana Memića i za Davida Dragičevića. Dok oni ne dobiju pravdu, nema onda te pravde ni za Vas, niti za Vaše partijske drugove, iako, očito, niste toga ni svjesni.

Treba nam mudrost, ali ta mudrost mora zaista biti mudrost, a ne predizborna fraza i jeftini trik kojim se Vi vraćate u političko okrilje novih-starih političkih elita. Svako mudar, moralan, a prije svega VJERNIK, pa i Vi lično, morao bi biti u službi naroda, a ne u službi jedne stranke, partije, klana ma ko ona bila ili on bio, i ma kako se zvala ili zvao.

Treba nam i hrabrosti. Oh, kako nam samo treba hrabrosti! Trebaju nam oni VJERNICI koji će jasno i otvoreno vladaru u oči reći da je pogriješio, kako nam to nalaže naša uzvišena Vjera (kojoj obojica pripadamo). Trebaju nam oni koji će, prije svega, vladarima ukazivati na dobro, a odvraćati od zla. U Vašem statusu ne vidjeh to nigdje.

Treba nam sabura. Svakom robu Svevišnjeg Gospodara treba sabura - ali ja Vas molim: Popustite naš narod sa tom vrstom sabura, jer sabur koji vi propagirate je trpnja, sjedinjenje sa nevoljama, navikavanje na izrabljivanje – to nikako nije sabur koji vjera nalaže. Trpimo već godinama. Trpjeli smo razne vlasti i sisteme, zar moramo trpjeti i “našu vlast” ili bolje kazano Vaše vlasti i sisteme?

Vaša predizborna poruka bosanskim patriotima-borcima

Na samom početku priznajete da trenutna vlast (valjda Vaša, ja za drugu ne znam) ne vodi dobru politiku prema časnim sinovima Bosne i Hercegovine, ali ih ipak pozivate da stanu u jedan saff (bojni red) za onim istim koji su te iste patriote-borce izdali. Gdje ste Vi bili kada je ova politika udarala te iste borce? Jeste li Vi osudili takvu politiku? Šta ste Vi učinili za te patriote-borce? Vi ste dobro njihov patriotizam i borbu pretvorili u uspješnu karijeru, bogatu starost i materijalnu podlogu Vašim nasljednicima. Za razliku od Vas, borci danas nemaju stabilna i dobra primanja, njihove prijeratne fabrike su opljačkane i uknjižene na Vaše “sponzore i dobrotvore”, njihova djeca se ne mogu školovati, a ako se i i školuju, ne mogu dobiti poslove u bezbrojnim vladama i ministarstvima u BiH (poput Vaših recimo), niti u ''Elektroprivredi'', u ''Telecomu'' i inim javnim preduzećima rezerviranim za Vas i Vaše sinove i kćeri.

Vaša predizborna poruka bosanskim generalima

Odakle Vam samo pravo da titule generala poistovjećujete sa strankama i glasanjem za “Vašu stranku”? Nesporno je da su bosanski generali, većina njih, stekli svoje činove braneći Bosnu i Hercegovinu. Ipak, iz Vaše poruke ispade da je za njihove činove bila zaslužna “Vaša stranka” i da zbog toga oni trebaju, da ne kažem moraju, glasati za tu stranku. Šta je sa generalima koji su sa visokim činovima ušli u borbu za odbranu naše domovine? Šta je sa generalom Jovanom Divjakom? Šta je sa svim onim borcima, oficirima i inim bezimenim herojima koji su branili ovu domovinu časno, pošteno i hrabro, a da nisu dijelili političko uvjerenje “Vaše stranke”? Jesu li oni manje ljudi, manje patriote od tih “Vaših” generala?

Vaša predizborna poruka bosanskim intelektualcima

Imamo li mi “svoje bosanske” intelektualce? Šta po Vama znači biti intelektualac? Izgleda da je bosanski intelektualac samo onaj koji podržava i nikako ne dovodi u pitanje politički diskurs nacije. Ako je to tako, onda to ne mogu biti intelektualci, već obični poslušnici, oni malo odabraniji iz “pastirskog stada”. Bosanski intelektualci trebaju da budu check-and-balance društva kako bi na vrijeme ispravili greške u koracima i okrenuli se pravom putu.

Vaša predizborna poruka bosanskom domaćinu

Cijela poruka Vašeg statusa, a i ovog dijela Vašeg pisanja, jeste ta da je jedna i jedina politička stranka izvorište i utoka jednom narodu - kako Vi to imenujete kao “dobar domaćin” isključujući tako sve ostale koji, po Vama, nisu “dobri domaćini”. Istovremeno kažete da su u Bosni i Hercegovini uvijek postojali “dobri domaćini” koji su se brinuli o Bosni i narodu i samim time ste rekli da smo mi Bosanci i Hercegovci u suštini svi “dobri domaćini” jer imamo to nešto što nas čini takvim. Ali u Bosni i Hercegovini jesu živjeli i žive dobri domaćini, ali ne zbog toga što ih je “jedan domaćin” držao u najmu, već suprotno, imali su sluha da sarađuju sa “više domaćina”, pa ne zamjerite Bosancima i Hercegovcima ako i poslije ovih izbora ne budu u “najmu” samo jednog, “Vašeg domaćina”. Posebno se čini iritantnim da se u Vašem statusu Vi obraćate “Vašim” patriotima-borcima, “Vašim” bosanskim generalima, “Vašim” bosanskim intelektualcima i kasnije “Vašim” hodžama-imamima, samo se običnom narodu obraćate s “Dragi bosanski domaćini”. Uvažena Eminencijo, Pastiru, dovoljno je jasno da ste se otuđili od Vašeg stada i da oni nisu “Vaši”.

Vaša predizborna poruka “Vašim” hodžama-imamima

Na kraju se obraćate onima koje ste godinama koristili da promovišete svoje ideje, korupciju i razgradnju istinskih islamskih vrijednosti u instituciji koja je najsuptilnije tkivo muslimana, a i Bošnjaka, Islamskoj vjerskoj zajednici. Onu armiju vjerskih službenika koji su jednako zloupotrebljivani kao što su i obični radnici zloupotrebljivani od svojih poslodavaca u službi jednoumlja. U Vašem statusu navodite: “Jer, ma gdje bio i ma šta radio, uvijek sam u duši bio i ostao hodža i zato osjećam vašu hodžinsku dušu kao svoju, vašu hodžinsku brigu kao svoju, vašu hodžinsku nadu kao svoju i vaš hodžinski strah kao svoj”. O kojoj brizi se zapravo radi? Hodže brinu kako od plate do plate prodeverati, kako pomiriti nekoliko struja u džematu, a Vaše brige su bile mnogobrojne, kako uposliti djecu, kako osigurati stanove, velika primanja, išli ste tako daleko da ste uveli novu praksu koja prije Vas nikada nije bila u IZ; kada funkcioner Rijaseta ili muftiluka ide u posjete džematima, džemat mu mora osigurati troškove, dnevnice, poklone... Velike su to brige uvažena Eminencijo, ali to nikako nisu brige hodža na koje se pozivate.

Kako vi osjećate hodžinski strah kad pijana omladina zadojena islamofobijom spaljuje, razbija i ruši bosanske svetinje? O kojoj nadi vi govorite iz rezidencije koju ste privatizirali, dok obični hodža-imam živi u imamskoj kući iz koje mora iseliti čim nije sposoban da obavlja dužnost imama? Zaista su Vam i strahovi isti kao kod hodža... Možda i jesu dok ste nekada davno bili samo HODŽA.

Zapravo, dok sam Vam pisao ovaj odgovor, sjetio sam se jednog Vašeg obraćanja nama, hodžama-imamima i mualimama, svršenicima bosanskohercegovačkih medresa, u svojstvu reisu-l-uleme u Bosni i Hercegovini kada nam kažete: – Živite za islam, a ne od islama... Sjetivši se ovog Vašeg savjeta, shvatio sam i zašto se razlikujemo i zašto uvijek “voda mora teći na Vaš mlin”, zašto Vaše ne doživljavam kao svoje, kao BOSANSKO, jer se ja trudim uz Božiju pomoć živjeti za islam, a Vi, nažalost, posve je jasno, udobno i luksuzno živite od islama.