Iz Bosanskog Petrovca potječu brojne značajne ličnosti, posebno u umjetnosti. Mersad Berber, Jovan Bijelić, Skender Kulenović samo su neke od njih. No, Bosanski Petrovac ima i svoje „male“ ljude koji u današnjem sivilu, vremenu nezaposlenosti i sve češćih odlazaka iz zemlje, ostaju u ovom gradiću i svojim rukama stvaraju prelijepe radove.
Nema primjesa
Među njima je i Mirsad Mević, vrijedni obrtnik čiji su proizvodi od drveta nadaleko poznati.
Izrađuje i suvenire s motivima Bosanskog Petrovca i znamenitostima tog kraja, izrezbarene u domaćem petrovačkom drvetu. Prije šest godina registrirao je porodični posao, a njegova suvenirnica postala je veoma popularna.
Za Mirsadove rukotvorine najviše su zainteresirani ugostitelji.
- Najčešće traže korpice za escajg, poslužavnike, drvene tacne, jer je drvo prirodan i kvalitetan materijal, nema nikakvih primjesa, plastike i ostalih otrovnih materijala – priča Mević.
A petrovačko drvo stiglo je i do daleke Libije. Jedan period života Mirsad je proveo radeći upravo u toj zemlji. Tamo je stekao prijatelje, a jedan od njih otvorio je restoran.
- Mogao je to sve i tamo nabaviti, ali htio je kupiti od mene. Tako sam poslao 30 šablona za pizzu i burek u Libiju, iako su troškovi slanja bili viši od cijene šablona – kaže Mević.
Životni tokovi
Tragajući za poslom, Mirsad je stigao i do Kazahstana, a, iako je razmišljao da se tamo preseli s porodicom, sudbina je htjela da se na kraju skrasi u Bosanskom Petrovcu. Taj gradić zasigurno nije bio u njegovim planovima, ali rat je promijenio tokove života i protjerao ga iz njegovog Prnjavora u Krajinu.
Iako je zadovoljan svojim poslom, Mević priznaje da je teško raditi i živjeti u sredini koja polako umire.
- Za sada sam zadovoljan i mogu se brinuti o porodici, ali moglo bi biti bolje da su naši zakoni drugačiji. Dosta je onih koji rade nacrno ili uvoze ovakve proizvode iz Kine i prodaju ih po mizernim cijenama – pojašnjava Mević.
Slikarstvo najveća ljubav
Mirsadova najveća ljubav, otkriva nam, zapravo je slikarstvo. Njegove slike danas krase mnoge domove i ustanove širom BiH.
- Napravio sam više od 100 slika i ima ih svugdje po svijetu. Ali, ljudi ovdje nemaju novca da kupuju umjetnine i od toga se nije moglo živjeti – govori on.
