Edita Muhić je 19-godišnjakinja iz Ključa, iznimno talentirana za crtanje. Autorica je crteža objavljenih u brojnim publikacijama i njen rad je prepoznat, a ona kao autor veoma tražena.
No, prije samo četiri godine, ovakav uspjeh Editi je izgledao nedostižan. Kad je imala 15 godina, ova mlada Ključanka doživjela je psihičku krizu, koja je, da je nije liječila, mogla imati pogubne posljedice. No, uz pomoć porodice, nastavnika, prijatelja i osoblja Centra za mentalno zdravlje u Ključu, danas je sasvim druga osoba.
Neizvjestan put
Editine ilustracije krase brojne stripove, bojanke, čestitke i korice svesaka. Interes drugih za njene crteže čini je iznimno sretnom i ispunjenom. Sve je više tražena i angažirana, a svojim honorarom pomaže nezaposlenim roditeljima. Uz osjećaj zadovoljstva, jer radi ono što voli, to je čini i korisnom. A ne tako davno, sve je bilo drugačije…
- Imala sam osjećaj da nisam potrebna društvu, u moju glavu dolazile su stvari koje bez profesionale pomoći nisam mogla da izbacim. Stidjela sam se govoriti o svojim problemima, jer u našem društvu za onoga ko priča o svojim osjećajima, kažu da je slab – govori Edita o svojoj dugogodišnjoj borbi.
Veliku ulogu u svemu imali su uposleni u Centru za mentalno zdravlje. Nakon individualnih i grupnih psihoterapija, od osobe s kojom se u početku skoro i nije moglo komunicirati, postala je otvorena, vedrog duha i optimistična. No, put izlječenja bio je mukotrpan i neizvjestan.
Editin slučaj specifičan je i zbog toga što su u procesu oporavka dosta pomogli njeni crteži. Oni su u periodu Editine šutnje bili jedini način izražavanja emocija. U tom periodu je nastao njen prvi značajniji uradak – antistigma strip u kojem je na vlastitom primjeru oslikala odnos okoline prema ljudima poput nje.
- Strip govori o stigmi u društvu, posebno u Ključu, gdje mladi ne govore o svojim problemima, jer ne žele da neko sazna da dolaze u Centar za mentalno zdravlje - kaže Edita.
Sve je lakše
Na putu ka ozdravljenju uključili su se bivši i sadašnji nastavnici, čak i direktorica osnovne škole koju je pohađala. Majka joj je, uz oca, ali i cijelu zajednicu, bila najveća podrška.
Nekada depresivna, ova djevojka danas s osmijehom gleda u budućnost. Vjeruje da će njeno zanimanje biti vezano uz crtanje.
- Nakon tri godine liječenja, sve je lakše. Mogu pričati s ljudima i nisam više zatvorena. Drago mi je da svojim stripovima i bojankama mogu nešto zaraditi. Meni je dovoljno da zaradim za školu, jer su mi roditelji nezaposleni – kaže mlada Edita Muhić.
Djevojka bez usta
- Prvi crtež koji je donijela u Centar je bila djevojka bez usta, što je moglo karakterizirati i nju samu. Odlučili smo se na psihoportrete kroz crteže i tako je počela verbalna komunikacija, jer je ona crtala i objašnjavala šta njeni crteži znače – kaže Editina psihologinja Elma Hadžić.
Prekid školovanja
Zbog stanja u kojem je bila, prekinula je školovanje nakon devetog razreda. Pauzirala je tri godine, a potom je vanredno upisala srednju školu. Trenutno je na trećoj godini, smjer za krojača. Kaže da je zadovoljna, a nastavnici hvale njen napredak.
