Svjedok Tužilaštva BiH izjavio je danas da je tokom istrage o zločinu u Velikom parku u Sarajevu čuo da je počinilac ubistva 12 zarobljenih rezervista Jugoslavenske narodne armije (JNA) Nedžad Herenda.
Svjedok Enes Zeljković govorio je o saznanjima prikupljenim radeći u Federalnoj upravi policije na istragama ratnih zločina. On je, kako je rekao, 2007. godine sačinio službenu zabilješku na osnovu razgovora s informantom. Prema tom izvoru, 12 ljudi u Velikom parku ubio je Nedžad Herenda, tadašnji pripadnik jedinice “Ševe”.
Zeljković je čuo da su zarobljenike u Dom policije iznad Velikog parka doveli pripadnici “Jukine jedinice”, a da je tijela kasnije odvezla Civilna zaštita na Darivu i da su ona zapaljena uz pomoć guma.
Odgovarajući na pitanja odbrane zbog čega u službenoj zabilješci nije naveo ime Herende, nego tek kasnije u istrazi 2015. godine, Zeljković je rekao da ne zna. Kazao je da je tu informaciju čuo od istog izvora. On je izjavio i da nije provjeravao ove navode informanta.
Upitan da razjasni razlike u svojim navodima da je tijela odvezla Civilna zaštita, a kasnije pripadnici Armije, odnosno jedinice “Tabije”, svjedok je rekao da stoji iza svih svojih informacija te da je imao naknadna saznanja.
Službenu zabilješku, kako je kazao, dostavio je Tužilaštvu BiH, po čijem zahtjevu su i prikupljali informacije u istrazi koju je vodio tadašnji tužilac Filip Alkok (Philip Alcock). Naveo je da Tužilaštvo tada nije imalo drugih zahtjeva.
U ovom predmetu optuženi su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Optužnica tereti Uzunovića i Čovčića da su, kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava Specijalne jedinice, s drugima počinili ubistvo zarobljenih pripadnika VRS u aprilu 1992. godine.
Vikiću i Pušini je kao nadređenim stavljeno na teret da su znali da se njima podređeni spremaju počiniti ubistva ratnih zarobljenika te da su propustili to da spriječe, odnosno da poduzmu mjere na njihovom kažnjavanju.
Na suđenju su pročitana dva iskaza preminulog svjedoka Asifa Imamovića, koji je bio angažiran pri Civilnoj zašiti. Imamović je u iskazu iz 2015. naveo kako su u ugostiteljskom objektu u kojem je radio krajem aprila 1992. bili “razni vojnici” i da su “komentirali ubistva”, kao i da su naveli da ih je “pobio Šok”. Svjedok je kazao da poznaje Nermina Uzunovića s nadimkom Šok.
