JAKA ŽELJA

Tkanje na razboju otrgnula od zaborava

Dugo sam posmatrala kako to rade starije žene, kaže Vlačić

Neke od Borkinih kreacija

Lj. Lj.

14.10.2018

Borka Vlačić iz Lopara već tri godine intenzivno se bavi tkanjem na razboju, zarađujući za sebe i svoju porodicu solidnu mjesečnu plaću.

Ova 50-godišnjakinja kaže da čovjek rijetko u životu obavlja posao koji voli te da je velika sreća ako mu se ta želja ispuni.

- Imala sam izuzetno jaku želju da tkanje na razboju, stari zanat naših predaka, otrgnem od zaborava. Dugo sam posmatrala kako to rade starije žene. Na razboju ili stanu, kako se razboj nekada zvao, prvo treba naučiti snovanje niti. Dug je proces do tkanja. Naučila sam da tkam narodne nošnje, jeleke, struke, odnosno prostirke, torbe, tkanice, kecelje za folklorne ansamble, peškire. Svaki radni dan mi je u potpunosti ispunjen - kaže Borka, ističući da nekad za razbojem zna provesti po deset i više sati.

Pojašnjava da je tkanje veliko umijeće, diveći se istovremeno ženama sa sela koje su nekad, bez razreda škole, kako kaže, znale na razboju izrađivati i najsloženije mustre i kreacije.

- Svaki red mora se pažljivo brojati. To je zahtijevalo maksimalnu koncentraciju. Obično su žene tkale noću i dodatno se iscrpljivale na tim poslovima. Nekad su znale posjetiti pet do šest sela da bi dobile neku novu mustru ili kreaciju. Danas nam sve to olakšava internet – dodaje Vlačić te ističe da joj u crtanju motiva pomaže i kćerka Sanja.

Izložbe i sajmovi

U posljednje tri godine često se sa svojim kreacijama i tkanim odjevnim predmetima pojavljivala na izložbama i sajmovima. Neki primjerci narodnih nošnji krase domove Majevičana koji žive i rade u evropskim zemljama. Borka kaže da oni te eksponate čuvaju u svojim kućama, uokvirene i pod staklom, tjerajući na taj način od sebe česte nastupe nostalgije za zavičajem.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.