Poznata humanitarka, majka siromašnih, gladnih, bolesnih i nemoćnih stanovnika Sarajeva Zilha Šeta ili odmilja Tetka Zilha, voditeljica sarajevske Narodne kuhinje Stari Grad, s neskrivenim oduševljenjem govori o vrijednoj donaciji od 30.000 maraka koju je ova ustanova nedavno dobila od Ministarstva za rad i socijalnu politiku i Vlade FBiH.
- Ovo govorim jer je ova donacija posebna i želja mi se ostvarila. Zašto? Mi pored 1.023 korisnika kuhinje imao i dosta šećeraša. Prije dvije godine nam je “Pošta“ donirala 5.000 KM i ja sam mogla jedno 4-5 mjeseci da šećeraše opremim posebnom korpom i to je onda stalo. Sada sigurno, s ovom donacijom imamo hrane za sedam-osam mjeseci, što je dovoljno da imamo svakog petka program za šećeraše – rekla nam je Tetka Zilha.
Ona je nadalje ispričala da, kada su joj javili da je dobila donaciju, nije odmah ni povjerovala.
- U prvom momentu nisam ni vjerovala. Znate li vi koliko je to para?! Ja imam za redovne mušterije para, i to od rahmetli Agana Hodžića, koji nam je ostavio svoju ostavštinu. To svi znaju. Ali nismo imali ciljana sredstva za šećeraše. Znate svi kakva je to bolest. Ja to dobro znam jer sam šećeraš 12 godina. Zahvaljujući toj posjeti, ja sam dobila snagu, jer sam bolesna. Željela sam od svega i da odustanem - ističe Šeta.
Ona je kazala da, zahvaljujući nekim ljudima, poput „možda i našeg budućeg predsjednika Radončića“, rad kuhinje traje ovoliko godina.
- Koliko traje „Avaz“, toliko trajemo i mi. Sve je počelo još od Grbavice i prvog „Avaza“, dolje u Domu kulture. Uvijek sam imala velike donacije kurbana, školskog pribora, hrane, ako to možete reći i napisati. Ali nama je najdraže kada Radončić dođe u ovu kuhinju i pređe prag. Vjerujte, nekad nam ni pare nisu važne koliko podrška tih ljudi. Uvijek nas zovu, dobijemo poziv i on pita kako može pomoći, ali o tome se ne govori, jer Radončić to ne želi - ističe Šeta.
Prema njenim riječima, pomoć nije vezana samo za Fahrudina Radončića nego za njegovu cijelu porodicu koja godinama pomaže rad kuhinje.
- Nama je bila u posjeti i njegova rahmetli majka, jedna krasna hanuma. Imala sam osjećaj kao da mi je došla neka hanuma iz Stambola. Pomažu i iz njegove porodice, njegova braća, i onaj iz Amerike. No, nisu mi nikada dozvolili da o tome govorim. Možda će im i sada biti krivo zbog toga, ali Bog mi je svjedok da mi ništa ne treba i da, dok nisam otišla na ahiret, željela sam ovo da ispričam. To je ono moje ljudsko, mi svi znamo veličinu ljudi. Kad sjednemo ispred televizije, mi, obični građani, znamo ko nas ljubi, a ko ne ljubi. Mnogi svašta komentiraju, a da nisu ni kafu popili s nekim. Pa njegova Azra je, to niko ne zna, ali ja znam, i ona je ovo zaboravila, prodala jednu umjetničku sliku i dala za liječenje jednog teško bolesnog djeteta. Gdje to piše? Gdje je objavljeno? Ovo je istina i Bog dragi sve sluša i zna - istakla je Tetka Zilha.
