Sanela Prašović-Gadžo, poznata bh. urednica i novinarka, na društvenim je mrežama otvoreno i bez ustezanja objavila, kako kaže, životnu odluku da uđe u politiku i sa Savezom za bolju budućnost nastavi svoju borbu za pravedniju, bolju, evropsku Bosnu i Hercegovinu. 

Njena odluka je, iznenadila se i sama, izazvala neočekivane, snažne reakcije.

Napadaju me oni koji su pod direktnim utjecajem određenih centara moći 

- O tome razmišljam posljednjih dana, pitam se zašto je tolika pažnja, zašto tako snažni udarci. Jedna naša kolegica rekla je da je to zato jer sam bila glasna kao novinar i ukazivala na mnoge nepravilnosti, nepravde. Privlačila sam veliku pažnju, ali i odobravanje javnosti. Možda se neko i uplašio toga?! Zapravo, danas znam da su se neki uplašili toga!

Na jednom portalu pročitala sam toliko neistina, manipulacija, na koje više ne reagiram, jer su smiješne i neozbiljne. Pišu da ću, kao, proći u Federalni parlament. Dakle, oni znaju da ja mogu kao novinar privući pažnju. Ne prejudiciram, kandidatske liste nisu poznate, ali očit je nečiji strah da, ako se nađem na nekoj listi, mogu dobiti povjerenje građana. Jer sam bila glas građana kao novinar i ako budem na nekoj kandidatskoj listi, to ću biti i dalje. Drugačije ne umijem.

Zar to nije ono što zapravo tražimo, nekoga ko će nas predstavljati, biti naš glas?

- Interesantno je to, evo napišem post, koji dobije hiljade lajkova, stižu i poruke: „Ti trebaš u politiku, angažiraj se, takvi nam trebaju!“

A sad, kad sam donijela takvu odluku, između ostaloga i zbog toga, neka manjina koja je pod političkim utjecajem SDA kaže mi da sam sada ja pod utjecajem?! Moram reći, radila sam 216 emisija u ovom ciklusu „Intervjua 20” i samo nekoliko, pet ili šest gostiju bilo je iz SBB-a, dok je, recimo iz SDA bilo tridesetak sugovornika. Nikad nisam gledala goste po tome kojoj političkoj opciji pripadaju, nego po onome koliko i šta rade, šta mogu iznijeti, ponuditi javnosti.

Na kraju, časno sam i pošteno rekla da više neću raditi „Intervju 20”, da ću politički biti angažirana.

No, napadaju me oni koji su pod direktnim utjecajem određenih centara moći, koji za sebe tvrde da su profesionalni i neovisni. Nažalost, nisu. Zato im poručujem da ne potcjenjuju javnost. Javnost sve zna. Zna da sam cijeli rat bila ratni reporter, da sam ratne 1992. ušla prva u Saobraćajni fakultet s herojem, komandantom, rahmetli Hakijom Mršom, javnost zna da sam vraćala prognane Bošnjake u Banju Luku, da je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović izabrao mene 2001. da dođe posljednji put u RTV dom u neku emisiju.

Na koncu, sjećaju se i onog izvinjenja Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, 2014. godine. Nemam problem da objašnjavam ko sam. Ovi drugi to imaju. Drugi imaju goleme probleme.

Kako ste donijeli odluku da se oprostite od novinarstva i okušate u politici? 

- Kod mene je to bio inat, zbog brutalnih, radikalnih, primitivnih uvreda, a bez ijednog argumenta. Mjesecima sam, a krenulo je od decembra, promatrala kako rade sve te naše nevladine i vladine organizacije koje se zalažu za gender, Semiha Borovac, kao ministrica, kako posmatraju nijemo uvrede koje su se sručile na mene. I ne reagiraju adekvatno. I odlučila sam se zbog jasne želje da stvorimo državu u kojoj možemo normalno da živimo. Brz straha.

Zapošljavam 11 ljudi, isplaćujem 11 plaća, ne dugujem ni fening državi 

Je li to bila laka odluka?  

- Ne, nije. Vlasnica sam firme, zapošljavam 11 ljudi, isplaćujem 11 plaća, ne dugujem ni fening državi. Nisam ušla u politiku da bih bila na budžetu i nešto zaradila. I dalje radim, neću raditi „Intervju“, ali nastavljam raditi dokumentarce, baviti se svojim poslom, raditi projekte za inozemstvo. Nigdje nisam otišla. Samo sam prepoznala ono što radi SBB.

Članovi SBB-a mogu biti glasni, niko ih ne sputava u tome da iznesu svoj stav. To mi se sviđa, to cijenim. Iskreno, sviđa mi se i to što radi predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić, koji učestvuje u humanitarnim akcijama, odaziva se na svaki vapaj. Ima svoj stav, ima sve ono što lider mora imati. Za druge zvaničnike ne znam da, recimo, ikome pomažu. I to naš narod vidi.

Ko je pomogao u odluci da odete u politiku?

- Moram priznati, prvo su krenule spekulacije, kad gotovo nisam ni razmišljala o tome. Tada je u Sarajevo iz Švedske doputovao moj prijatelj Saša Bešlić, najbolji tamošnji bankar i moj poslovni partner. On je dosta doprinio mojoj odluci. Rekao je: "Zašto da ne? BiH treba evropsku perspektivu. Ti si osoba koja može to napraviti. Ako nisi mislila da uđeš u to, moj ti je savjet da ideš". 

SBB je takva politička partija koja gleda u tu perspektivu, zdrava, urbana, ima jasne političke ciljeve, program.

Imala sam podršku porodice i, naravno, predsjednika Fahrudina Radončića i onda je došao i ozbiljan razgovor sa SBB-om. Ja sam im zahvalna na ukazanom povjerenju.

I onda ste odlučili to i javno objaviti, reći šta ste odlučili, nismo navikli na to da nam govore jasno i otvoreno šta su čije namjere, naročito u politici.

- Pa, kako sam bila otvorena i transparentna kao novinar, dobila sam priliku da budem glasna kroz politiku. Majka sam dvije kćerke koje misle živjeti u BiH. A današnja BiH nije dobar ambijent za njihov život. Ako mene napadaju bez razloga na brutalan način, spremni su to raditi sutra i mojoj djeci. Moramo to zaustaviti. Ovi izbori su posljednja šansa da se zaustavi primitivizam, radikalizam. Zbog budućnosti naše djece.

Neko ubije čovjeka autom i, umjesto da podnese ostavku, bude na kandidatskoj listi

No, to nisu jedine, najveće, najteže teškoće života u BiH.

- Ovaj primitivizam i radikalizam, nazvala bih tegobama našeg društva. Ali, imamo druge probleme, ogromnu nezaposlenost, situaciju u kojoj zvaničnici na vlasti ucjenjuju građane da moraju platiti za zaposlenje. A onda su ti isti na listama. I trebaju glasati za njih. Da im u narednom mandatu opet moraju plaćati radna mjesta?! 

Imate na listama kandidate koji autom ubiju čovjeka, pa nas uvjeravaju da nije tako bilo, da je čovjek sam pao, da je okrznut... Ovom prilikom izražavam iskreno saučešće obitelji nastradalog. Znate, to su takve manipulacije, potcjenjivanje i javnosti i građana i tužilaštva. Umjesto da takva osoba odmah podnese ostavku, evo je na kandidatskoj listi. Vrijednosti su se poremetile. Mi stvari moramo vratiti i staviti na svoje mjesto.

No, to baš nije jednostavno...

- Ekonomska agenda nas može odvesti naprijed, predan rad i ozbiljnost vodi nas prema Evropi. Problem je što mi uporno guramo stvari pod tepih. Radila sam intervjue sa svim članovima Predsjedništva BiH u ovom mandatu, nekoliko puta. Kada ih pitate za presude iz Strazbura, kažu - pa sad ne treba pričati o tome, to smo sad sklonili ustranu. A zapravo ne možemo koraka napraviti prema Evropi bez toga. Nemojte da lažemo narod! Vidimo šta se dešavalo u vezi s Upitnikom, kako nas je Denis Zvizdić obmanjivao. 

Koja je, zapravo, najveća manipulacija, ona svakodnevna, opasna, manir u društvu?

- Manipulacija vjerom. Nikad više vjere, ni pozivanja na vjeru. A ti vjernici sumnjiče, uhode, lažu, optužuju. Sve je to grijeh. Pa, evo, da ih pitamo je li ih strah Boga? 

S reisom Kavazovićem sam vrlo otvoreno razgovarala o licemjerima u vjeri, onima koji su u prvim safovima, a rade stvari koje ne bi smjeli. Pogledajte ko komentira na društvenim mrežama ili portalima, ko nas vrijeđa, manipulira.

Jeste li onda razočarani u ovu BiH, ovo društvo, državu u kojoj živimo?

- Nikada ne mogu biti razočarana u BiH, to je moja domovina, ja sam patriota. Volim BiH i uvijek ću se boriti da moja zemlja bude stabilna i jaka. Razočarana sam što su Bosanci i Hercegovci dozvolili da njihov izbor bude pogrešan u prošlosti. No, svi se možemo zaljubiti u pogrešnu osobu, pa je ovo vrijeme da dođemo sebi, da krenemo u drugačijem pravcu. Nije teško donijeti životnu odluku. Ja sam to uradila da bi sutra bilo bolje, da se borimo za ono što vrijedi. Većina nas bi trebala odlučiti tako. I vrlo je bitno da se ne plašimo, jer druge domovine nemamo.

Oni se boje onoga što kao novinar znam i onoga što mogu uraditi kao političar

Pitam jeste li razočarani i zbog toga što smo 1995. imali pravo da se nadamo boljem, da zaslužujemo bolje, stabilnije, sretnije dane..

- Mi smo 1995. u decembru još vjerovali da naš život kreće u pozitivnom pravcu. Postala sam razočarana negdje od 2002., kada je sve počelo ići ka dolje. To je bilo vrlo prepoznatljivo u procesima koji su se odvijali u državi. Politika koja je vođena bila je pogrešna. Često sam znala ponavljati da su naše tvornice preživjele rat, ali nisu preživjele mir. Potpuno je urušena država iznutra. Potpuno je zavladala jedna tiha pljačka BiH.

I to, nažalost, traje...

- I to nas je dovelo do ovoga gdje smo sada. S druge strane, nismo imali ekonomski projekt, ništa što bi državu učinilo stabilnom. 

A srušene su i mnoge društvene i moralne vrijednosti u kojima smo tako uživali, njegovali ih - humanost, porodica, komšiluk.

- Eto, vratismo se na onaj primitivizam. Pitam se stalno kad smo i kako počeli s linčem drugog, drugačijeg, koji drugačije misli, da mrzimo onog koji drugačije misli, pripada drugoj političkoj opciji. Donedavno nisam znala da u ljudima ima toliko mržnje.

Stvarno niste znali?!

- Ne! Nekako uvijek tražim dobro u ljudima, tako sam odgojena. Spremna sam razgovarati, čovjek sam kompromisa, tražim rješenja. Cijela ova priča o BiH je nada.

Duboko vjerujem da BiH može i mora biti bolja. Da su ovo sporadične priče, da većina Bosanaca i Hercegovaca nije isključiva, radikalna, da ne mrzi. Nismo mi loši, pojedinci među nama su loši. Moramo, na početku, ukinuti dvije škole pod jednim krovom. Ta priča se mora završiti!

No, budimo iskreni, ovi što su postali mrzitelji, napadaju, preziru drugo i drugačije nisu generacije iz dvije škole pod jednim krovom. Znali su i oni za bolje.

- Mene napadaju botovi, ljudi koji pripadaju jednoj političkoj opciji, znamo to. To su SDA botovske brigade. Zašto? Ne vidim zašto to neko radi. 

U SDA ima ljudi koje poznajem. Iz Predsjedništva te stranke neki su mi članovi čestitali na odluci da uđem u politiku.   

Možda su ti napadi onda neka naredba s vrha?

- Pa uvijek su naredbe s vrha. I te naredbe sam već osjetila, nakon nekih postova su ukidali sponzorstva za emisiju. Tako to počinje. Ali, ne mogu me udarati neistinom. Oni se boje onoga što kao novinar znam, što sutra kao političar mogu uraditi. I ne znam zašto samo udaraju po meni. Neka malo šaraju! Pogledajte te kandidatske liste, ko je sve tu. Oni imaju toliko svojih problema, na listama su oni koji sutra mogu završiti u zatvorima. Neka se bave sobom.

Lakše je vladati i manipulirati kad plašite narod  

- Propada nam život u čekanju da se nešto promijeni, a oni tako olako izgovaraju obećanja. Još četiri godine, pa još četiri, prave petogodišnje planove... Mislim da može i mora drugačije. Pogrešno je čekati da neko nešto drugi promijeni. Mi moramo. Neće ništa pasti s neba. Lakše je vladati i manipulirati kad plašite narod. Ovdje je čitav jedan sistem izumljen i upotrijebljen za zastrašivanje građana, od medija, obavještajne službe.

Imate sad državnu obavještajnu službu koja radi bez civilnog nadzora. To nema nigdje u svijetu. To je apsurd. I to tako prolazi. Veliča se Četnički ravnogorski pokret, a ministar sigurnosti zabavlja javnost na pres-konferencijama i ništa ne poduzima. Imamo niz anomalija na koje se ne reagira.

Živimo u ucijenjenoj državi 

- Mnogo me iritira što moje kolege šute, taj muk novinara. Oni bi morali govoriti, ukazivati, boriti se za pravdu. Uplašeni su od urednika koji je sklon nekom centru moći. Svi su ucijenjeni. Živimo u ucijenjenoj državi. Svi postaju poslušnici. Ne znam kako smo došli do toga. Umrla bih za pravdu. Cijeli život sam takva, svašta mi se dešavalo, hapsili su me na radnim, novinarskim zadacima, prijetili mi. Neću da šutim.

Ko hoće da bude poslušnik, neka bude, ali svom djetetu pravi štetu. Ako ne uspijem, barem sam pokušala. Sve sam stavila na kocku.

Naše mjesto je u EU

Kakvi su Vaši planovi u politici?

- Vidjet ćemo nakon oktobra. Građani BiH moraju shvatiti da je naše mjesto u EU, da moramo ispuniti ono što se traži od nas, da ovo traljavo odgovaranje na Upitnik iz prve treba ubaciti u šestu brzinu, uhvatiti korak sa susjedima. Mi smo država u kojoj se krše ljudska prava određenim skupinama građana u BiH. To moramo riješiti. Moramo vidjeti kako naći kompromise za NATO. To je nama sigurnost za budućnost. To je nešto što u BiH moramo raditi zajedno. 

Kako ćete bez novinarstva?

- Eto, malo ću se odmoriti. Malo sam se zasitila forme intervjua i sličnih tema i sagovornika. Iscijedila sam to poprilično. Ne idem tako daleko. Ostajem kao autor, urednik. Knjiga nije zatvorena.

Nije bolest sve što boli

Šta Vas raduje?

- Male stvari. Tuđi uspjeh, kad je neko sretan zbog nečega.

Šta Vas čini sretnom?

- Da smo zdravi. Zdravlje je najvažnije. 

No, statistike bi pokazale da smo vrlo bolesna nacija?

- Znam i od čega bolujemo, srčane bolesti, holesterol... Ali, nije bolest sve što boli. Mislim da imamo i druge probleme. Mi ne možemo da detektiramo neke stvari. Moramo otjerati mržnju iz naših glava, prihvatiti druge i drugačije, ne smijemo osuđivati one koji drugačije misle, one čiji je politički izbor drugačiji. Moramo naći snagu i progresivnost da ovu državu povedemo u boljem pravcu. U bolju budućnost. Ja sam krenula tim pravcem i ne plašim se. Moja je poruka i drugima da to isto učini. Za našu djecu. Moramo prestati živjeti rat. Moramo početi graditi zdravu budućnost.