...Legenda kaže: ...jedan plemeniti crnogorski uglednik ličio kao jaje jajetu na knjaza Nikolu, gospodara Crne Gore... Kako je knjaz saznao za njega, pošalje mu poruku da dođe na Cetinje da bi se lično uvjerio... Obuče pozvani crnogorsku nošnju, pripasa levor za desni bok i pođe ka Dvoru... Kad ga knjaz ugleda, začudi se čudom neviđenim koliko liče... Nakon kraće šutnje upita ga knjaz:
- Je li, junače, da li ti je majka kad dolazila na Cetinje?
- Ne vala, časni knjaže, ne, no mi je otac često navraćao, službova je ođe...
E, sad, nedavno sam negdje pročitao da pametan čovjek svoje slabosti sakrije, hrabar se suoči s njima, a mudar i iskusan pretvori ih u novu snagu i pozitivnu energiju...
Noam Čomski (Noam Chomsky) bi to rekao otprilike ovako, parafraziram: ...Preusmjeriti pažnju javnosti sa stvarnih problema i originalnih saznanja na prostodušne i nevažne... Zatim, ograničiti slobodu uvodeći mjere promjena, a da to ne budi svijest o njima... Onda, ugraditi misli zajedničke nade u budućnost budeći emocije kroz razne programe i projekte postavljajući tezu da je moderno biti neobrazovan... To bi ukratko, prema Chomskom, bila strategija manipulacije stanovništvom putem masovnih medija...
...U kontekstu ovoga, zdravije i kreativnije je pisati i o historijskoj dimenziji obavještavati savremene čitaoce o tamo nekom montenegrijanskom koljenoviću čiji je otac junački obavljao dužnost službujući kod kraljice nego, recimo, kako je produkcija jedne regionalne televizije za noć finala rijaliti šoua, prema zvaničnim rezultatima, zaradila pet miliona eura. Dakle, nakon punih devet mjeseci gdje je ispiran mozak milijunskom auditoriju o tome ko je koga i gdje, te je li ko koga ili nije..., samo za finalnu večer i samo od telefonskih poziva gledalaca pojačan je vlastiti bankovni račun za ovu cifru...
S obzirom na to da živim svoj vlastiti život po istinitim događajima, kako bi otpjevao panonski mornar: ... „iz prošlog sam veka, tada nije bilo sramota osećati, voleti, pristojno se ponašati...”, dodajem i dobro pojesti, kako već rekoh, radije bih pisao o časnom junaku iz legende ili o gibanici..., da o gibanici, jer nije mi potreban pravopis bilo kojega jezika iz južnoslavenske porodice kako bih znao da se gibanica kaže gibanica, čak i na engleskom, njemačkom, francuskom, italijanskom... gibanica je gibanica... Stoga, jednu gibanicu, molim...
I tako dalje...
