Nakon saznanja da im je sin Selmir uhapšen u Turskoj pod optužbom da je gulenovac, u kuću Huseina Mašetovića u Gradačcu uvukle su se bol i tuga.

- Moj sin Selmir nije gulenovac, to garantiram svojim životom. Odrastao je na mojim rukama u vihoru rata, kad je Gradačac gorio. Rođen je u ratnoj bolnici u Međiđi Donjoj u vrijeme dok sam ja bio na linijama odbrane Gradačca - suznih očiju govori Husein, koji je četiri godine kao borac i starješina Armije RBiH proveo braneći kapiju Bosne.

Husein se 1996. vojno obrazovao i usavršavao u Turskoj, gdje mu je i sin uhapšen. Dodaje kako je Selmir, nakon što je završio osnovnu školu u Gradačcu, upisao i završio Medresu u Tuzli. Naglašava da je, nakon Medrese, upisao studij pedagogije i  psihologije u Turskoj te da je dvije godine primao stipendiju od Fondacije “Izvor nade”.

Kad mu je Fondacija prestala davati stipendiju, daljnje školovanje palo je na teret roditelja, koji su i posljednju paru ulagali u Selmirovo obrazovanje.

- Moj sin je pri kraju studija i narednih dana je trebao diplomirati. Ostala su mu svega tri ispita, ali je dva dana prije polaganja ispita uhapšen. Umjesto da slavimo, mi tugujemo. Sve je ispite davao u roku. Kad je bio na raspustu, rijetko je izlazio u grad, osim petkom na džumu. U vrijeme puča u Turskoj, moj sin je bio kod kuće u Bosni i Hercegovini i nije imao nikakve veze s tamošnjim događajima - kaže Husein.

Naglašava da je o svemu obaviješten Konzulat BiH u Turskoj i da je dobio uvjeravanja kako će uraditi sve da pomognu uhapšenom Selmiru.

- Znam da moj Selmir nije kriv i da bi predsjednik Bakir Izetbegović jednim telefonskim pozivom s Erdoanom mogao da mi vrati sina. Pokušao sam doći do Bakira i razgovarati s njim, ali neuspješno. Otišao bih u Tursku da vidim sina, ali me upozoravaju da bih, ako odem, i ja mogao biti uhapšen - kaže Husein.

Nada se da ima Božije pravde i da će Selmir ubrzo biti pušten na slobodu.