(Foto: A. Durgut)
“Od zvjezdanog praha finog...” U ovom stihu “Školjke” Dine Merlina mogla bi se pronaći nit karijere Zvjezdana Misimovića. Bez mrlje! Protkana uspjesima i ponašanjem za primjer. Kako na terenu, tako i izvan njega.
Zvjezdan je ovih dana u Sarajevu sa porodicom, suprugom Stefanijom i sinovima Lukom, Nikom i Noelom. U ponedjeljak je posljednji put obukao dres Bosne i Hercegovine. Dres jedine mu domovine, iako su se na početku zvjezdane karijere za njega otimali i Njemačka i Srbija. On je zaigrao za BiH i svojim bravurama na zelenom terenu vjerovatno obilježio do sada najsjajniji period naše nogometne reprezentacije.
Veliko poštovanje
Zvjezdanovi roditelji su iz Bosanske Gradiške. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, odselili su se u Njemačku, u Minhen, gdje je Zvjezdan rođen 6. juna 1982. godine.
Iskoristili smo priliku da razgovaramo s njima, jer Misimovići već danas napuštaju Sarajevo, vraćaju se u Minhen. Skromno, kakav je bio tokom cijele karijere, sa suprugom Stefanijom odgaja i svoja tri sina. S njima razgovara na njemačkom jeziku.
- Znaju i bosanski, razumiju, malo su stidljivi kad trebaju pričati, ali i kod mene je bila slična situacija kad sam bio mali – kaže Zvjezdan.
Igra brojki i datuma može biti slučajnost. Ali, trojica nasljednika Misimovića rođena su na veoma važne datume.
- Luka se rodio kad sam potpisao za Bohum. Rodio se 1. marta, na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Niko se rodio kad smo igrali utakmicu Lige prvaka u Moskvi, bio je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. A Noel se rodio na petak, 13., i bio je “Oktoberfest”. I moj brat tog datuma ima rođendan tako da smo izabrali neke specijalne datume – kroz smijeh govori jedan od najboljih nogometaša koje je BiH imala.
Stefanija je porijeklom iz Makedonije.
- U Sarajevu se lijepo osjećam. Zvjezdana i danas ljudi zaustavljaju na ulici, pozdravljaju, slikaju se s njim. To je dokaz da je mnogo uradio za svoju zemlju. Ljudi ga vole i poštuju. I djeca polako shvataju ko je njihov tata i šta je sve dobro uradio za BiH – govori Stefanija.
Na našu konstataciju da je teško pronaći dijete u BiH bez plavog dresa repke s brojem 10 i natpisa “Misimović” na leđima, popularni Miske kaže:
- Sada već manje, dolaze drugi igrači.
Iako se mnogo ranije oprostio od reprezentativnog dresa i profesionalnog nogometa, u ponedjeljak je u Zenici, zajedno s Emirom Spahićem i Vedadom Ibiševićem, zaigrao posljednji put, a to je bila prilika da ih vjerni navijači na Bilinom polju, u “zmajevom gnijezdu”, posljednji put pozdrave.
- Reprezentacija je mnogo lijepih trenutaka doživjela u Zenici. I drago mi je da smo uspjeli ovaj narod obradovati, a opet mi je žao kad nam nije baš najbolje išlo – dodaje Zvjezdan.